RAZGOVOR Prof. Anđelko Milardović, ravnatelj Centra za strateške studije

Karadinal je Vinko Puljić u nedavnu intervjuu Večernjem listu upozorio na neshvatljive poteze međunarodne zajednice i njezinih predstavnika u Bosni i Hercegovini, uglavnom na štetu Hrvata, konstitutivnog naroda. Kardinala je Puljića nenajavljeno primio i hrvatski premijer Ivo Sanader. O načinu upravljanja Bosnom i Hercegovinom te mogućim razvojem događaja razgovarali smo s prof. Anđelkom Milardovićem, politologom i utemeljiteljem zagrebačkog Centra za politološka istraživanja, kojem uskoro iz tiska izlazi knjiga "Pod globalnim šeširom", a nakladnik joj je taj centar.

MILARDOVIĆ: Očito je da su odnosi u BiH zategnuti zbog neartikuliranih interesa hrvatske komponente ili zbog neusklađenih interesa unutar cjeline koja se zove BiH. Ako dijelovi te cjeline nisu ravnopravno predstavljeni, onda se favorizira jedan dio u usporedbi s druga dva, ili jedan dio u usporedbi s drugim ili drugi u usporedbi s trećim.

MILARDOVIĆ: Da. Očito je da se međunarodna zajednica tu postavlja kao nadmultinacionalni arbitar. Ona je medijator i artikluator svih odnosa. Čini se da su političke razine sva tri naroda manje-više u talačkoj situaciji tako da ne mogu potpuno zastupati interese birača. Ako se usude predstaviti interese birača, onda im međunarodna zajednica uvijek može montirati nekakvu optužbu. Favoriziranjem neke druge skupine međunarodna

zajednica upravlja konfliktom.

MILARDOVIĆ: Zbilja se možemo zapitati čemu služe izbori, jesu li izbori demokratski ritual ako predstavnici birača ne mogu artikulirati njihove interese. Kad pobijedi neka stranke koja nije po volji međunarodnoj zajednici, ona može ukinuti izbore ili se koristiti izbornim inženjeringom i postaviti svoje favorite. To su tehnike vladanja i manipulacije. A zadnju riječ ima visoki predstavnik Paddy Ashdown, bivši britanski vojni specijalac i obavještajac. Očito je da to obavještajno znanje na jedan način prenosi i na civilne odnose. To je dozirana demokracija ili, rekao bih, demokratura.

Postoji i mogućnost da najsiromašniji dio neće moći ni emigrirati pa će ostati u BiH. Oni će se prilagoditi se i preživljavati, a mogli bi ostati i bogatiji jer im je ekonomski svejedno. Ostatak ostataka morat će se žilavo boriti za očuvanje nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Vjerojatno je da će biti pokušaja asimilacije u dijelovima Federacije koja kulturološki odstupa od zapadnoga kruga.

MILARDOVIĆ: Do 2009. treba načiniti gospodarsku, kulturnu i političku strategiju opstanka. To je moguće učiniti uz potporu Republike Hrvatske koja je ustavno obvezna pomagati Hrvatima u BiH. To je zagovarao i kardinal Puljić za nedavnog sastanka s premijerom Ivom Sanaderom.

MILARDOVIĆ: Bilo bi razumno zagovarati jedan znanstveno-istraživački projekt koji bi govorio o BiH na početku 21. stoljeća te o artikuliranju hrvatskog naroda kao konstitutivnog naroda u BiH. Polazio bi od postdaytonskog razdoblja jer je tehnika vladanja protektorske vlasti tehnika kojom su vladale sve kolonijalne vlasti da bi što dulje ostale i crpile resurse. Preko politike ulaze njihove tvrtke i dobivaju se poslovi. Cilj bi zapravo bio prikazati kako će u 21. stoljeću jedna komponenta, u ovom slučaju Hrvati, kulturno, politički, gospodarski te religijski i međureligijski, potom vojno, sigurnosno i demografski pozicionirati. Na kraju tog projekta trebali bi se napraviti mogući scenariji budućnosti BiH do 2015. ili 2020. godine. To nije otkrivanje tople vode jer je i EU objavila takve dokumente, a to je potrebno i radi RH i radi BiH. Iz te bi slike bio vidljiv korak dalje s mapom poteza, a to bi bio pokazatelj i političarima i gospodarstvenicima koji kane ulagati u BiH.