Tako kada optužuje Srbe da u devet godina nisu uhitili ni jednog putnika za Haag, odmah dodaje da su Hrvati i Bošnjaci to, istina, uradili, ali "nevoljko".

Lippman zatim prilično opširno i, reklo bi se, s uočljivom dozom strogosti i poučnosti opisuje Ashdownovu spektakularnu smjenu 60 srpskih dužnosnika. Ashdown je tu predstavljen kao strpljivi profesor koga varaju pokvareni đaci, dok mu ne prekipi. Srbi su čak glumili da su se popravili (priznali su odgovornost za masakr u Srebrenici), ali onda su nastavili po starom. Stoga je, kaže Lippman, Ashdown "lupio čekićem" - Srbi su najprije bili šokirani, ali su brzo opet počeli izazivati (navodi primjer smijenjenog SDS-ova predsjednika Kalinića koji je rekao da "Bog i anđeli" štite Karadžića). Sav ovaj gnjev je, dakako, uvjetovan istinskom brigom za probitak građana, koji su ovdje predstavljeni kritičkim izjavama jedne Lippmanove "umirovljene bosanske prijateljice".

Nama su ovdje od njegovih emocija znatno zanimljivije eventualne naznake o nakanama. Lippman tako kaže da se "približava kraj Ashdownova mandata u Bosni i on bi trebao biti zadnji visoki predstavnik, pa je povećan pritisak da poduzme mjere koje će Bosnu pretvoriti u samooodrživu državu". Izričita je smetnja tome "entitet nazvan po Srbima" - je li ovo tek prazna (predizborna) prijetnja ili se iza nje krije nešto konkretnije? Na prvi pogled moglo bi se učiniti da je ipak ovo prvo, jer na drugom mjestu Lippman navodi čuvenu Asdownovu formulu po kojoj čistka u Republici Srpskoj "nije napad na srpski entitet, budući da njega štiti Dayton". A onda, pred sam kraj, ovaj analitičar zaključuje da bi međunarodna zajednica ipak morala "ukinuti apsurdnu instituciju entiteta". A da je Lippman, uza sve ostalo, i jako ljut, pokazuju i završni epiteti, namijenjeni, po svemu sudeći, vođama nacionalnih stranaka: "gangsteri", koje treba skloniti kroz proces "denacifikacije".

Čitatelju će, naravno, biti odmah jasno da mi ovdje ni najmanje ne brinemo srpsku brigu: SDS je zločinačka udruga, izravno suodgovorna za smrt 20.000 Hrvata tijekom prošlog rata i što god joj tko učini - malo je učinio. Ali, dugo i loše iskustvo nas uči da bosanski "carski i kraljevski" namjesnici često galame protiv Srba, a samo se, sa svakim novim krugom "reforma", drastično pogoršava položaj Hrvata! To su neki hrvatski komentatori već uočili - među ostalim i kad je početkom srpnja Ashdown beogradskim Večernjim novostima rekao kako je on "zaštitnik Republike Srpske", te da su Srbi izniman narod prema kojemu ima veliko poštovanje!