Zato jer je, po Glavaševim riječima, »sličnu poruku imao grafit koji se pojavio na osječkoj Nami 3. siječnja 2000. godine«. I, kako je na njega odgovorio uvaženi hadezeovac, saborski zastupnik i predsjednik Skupštine Osječko-baranjske, Sanaderova uzdanica, koja mu je debelo pomogla u stranačkoj pobjedi nad Ivićem Pašalićem? Uzeo je također sprej u ruke, poput onih koje danas naziva »bolesnicima«, i na istom mjestu ispisao, nimalo originalno, svoj odgovor: »Volim zidove jer me razdvajaju od budala«.

Da ga je slavni redatelj George Lucas vidio, možda bi nastavak svog kultnog filma nazvao »Osječki grafiti«. No jedna je druga kamera snimila tadašnje nagrđivanje zidova, ona videonadzora, pa policija nije dramila i postignuto je kompromisno rješenje. »Writer No.2«, Glavaš, kupio je prvome »writeru« boju a ovaj je morao oličiti njihov misaoni sudar i sve izbrisati, kao da se ništa nije zbilo. Njihov »deal« i Glavašev autoritet u Osijeku, bili su dovoljni da sve ispadne kao neslana šala.

I, zašto, onda danas Mlinarićeva policija, umjesto da lovi ubojice, razbojnike i ostale kriminalce, gubi dragocjeno vrijeme u kriminalističkoj obradi jednog transparenta? Bi li to činili i da je na njemu, crvenim slovima, bio ispisan sasvim oprečan sud: »Glavaš je dobrotvor!«? I bi li onda prozvani slavonski gubernator uzvratio da je tako nešto mogao napisati samo »bolesnik«? Po kojem zakonu, propisu, uputku ili naredbi organi reda u Hrvatskoj štite zidove, plakate i platna od glasa naroda, nije poznato. Za Račanovog je mandata tako splitska policija intenzivno tragala za »Nečastivim« koji je na zgradi Općinskog suda u Kaštel Lukšiću i tlu pred njim isprejao »Živio Sadam Husein«. Bi li organi reda ikada sazvali konferenciju za novinare i ganjali dotičnog da je, kojim slučajem, usred hrvatske metropole, ispred Vlade, njegova poruka glasila »Živio George Bush«? U zemlji u kojoj je učinjeno stotine gorih zlodjela i napisano tisuće gnusnijih poruka nacističkog i rasističkog karaktera, koje policija nije ni vidjela, a kamoli sankcionirala, krimen se, izgleda, određuje pravilom nomen est omen.

Stoga, valja nam voljeti budale koje se usude šarati to što misle, ako već to čine ne uništavajući spomenike i zgrade, jer nas razdvajaju od Glavaševih i inih zidova u glavi. I kalašnjikova kojima se svojedobno u Osijeku uredovalo po slobodi pisane riječi. Bez obzira na sve, Glavaša je nepotrebno zbog nekih unutarnjih poriva nazivati zločincem.

Glavaš je Glavaš.