Već neko vrijeme, pogotovo nakon što je slovenski premijer Anton Rop u Piranskom zaljevu bacao mreže loveći morske pse, od predsjednika Mesića, preko premijera Sanadera, do saborskog poglavara Šeksa, hrvatska se javnost uvjerava kako se granične provokacije zbivaju isključivo zbog marketinga uoči predstojećih slovenskih parlamentarnih izbora. Naravno da će čelniku Slovenske pučke stranke Janezu Podobniku aureola mučenika i borca za »slovensku stvar«, koju je zaradio u srazu s hrvatskom policijom, priskrbiti znatno više od pet posto glasova koje su mu davale posljednje ankete i da će na kraju skor njegove stranke biti znatno viši od sadašnjeg osmog mjesta. No, u potpunoj su zabludi svi oni hrvatski političari koji misle da će za deset dana kada se birališta u Sloveniji zatvore, prestati svi naši problemi.

I dok Rop rezolutno tvrdi kako Slovenija više ne može podržavati ulazak Hrvatske u EU, dok se njihov ministar vanjskih poslova Vajgl vraća iz New Yorka, a veleposlanik Bekeš povlači iz Zagreba, dok u Ljubljani hitno zasjedaju Vlada i Odbor za vanjsku politiku Državnog zbora, dok njihova diplomacija agresivno lobira i upire prstom krivice u nas, Sanader i Žužul u svom su američkom snu i maštaju o Hrvatskoj u Vijeću sigurnosti UN-a umjesto da se otpute trusnoj kući. Jer, dok Šeks, koji se sprdao kako Rop neće ništa upecati u svoju mrežu, »oštro osuđuje incident«, dok Đapić čiji je paradni lutak Letica u kostimu bana Jelačića pokušao osvojiti Sv. Geru, »fućka na Europu«, dok HNS »izražava nevjericu«, a SDP iluzorno očekuje ispriku slovenske strane, dok HSS govori o »nerazumnom folkloru«, a IDS-ov Kajin poziva Slovence na suzdržavanje, Europa je pokazala da je ona ta koja na sve fućka. Sve grupacije u Europskom parlamentu, od većinske Europske pučke stranke, čijoj obitelji pripadaju i Sanaderov HDZ i Podobnikov SLS, do socijalista i liberala, jedinstveni su u stavu da bi se »zemlja koja se nalazi pred početkom pristupnih pregovora s EU morala suzdržavati od bilo kakvih negativnih ili provokativnih poteza protiv jedne od članica Saveza«, kao što je to formulirao izvjestitelj za Hrvatsku Hannes Swoboda.

Dakle, i ovaj smo diplomatski rat izgubili, još jednom smo namjestili obraz da bismo primili pljusku. Danas je Slovenija jaka članica EU i NATO-a te će, bez obzira na ishod izbora i što mi mislili o tome, nastaviti svoju agresivnu politiku prema, za nju, slaboj Hrvatskoj, pogotovo nakon još jedne pobjede u gostima. U srazu njihovih profesionalaca i naših amatera već je sada izvjesno da će konačni rezultat utakmice oko granice završiti na našu štetu. A za cijeli slučaj istina na koju se romantično pozivamo bitna je kao onomad kada je Aleš Pajovič nasrnuo na oko našeg Pere Metličića i zaustavio hrvatski put u europski rukometni finale.

Ovoga puta ulog je neizmjerno veći i na našoj strani stola bleferima nema mjesta.