Nitko više ne može Hrvatsku optuživati da sabotira potragu za odbjeglim generalom Antom Gotovinom. Sada je razvidno da je domaća policija upravo zbog sveobuhvatne i ekstenzivne akcije traganja na kopnu i moru zapostavila svoje redovite zadaće u suzbijanju kriminaliteta i korupcije te su ove tumorozne pojave, zbog prezauzetosti Mlinarićevih "momaka", radikalno metastazirale. Pače, kancerogeni je virus uspio prodrijeti, sumnja se, i u zdravo tkivo hrvatskih čuvara "reda i mira", a što je temeljiti ministar kirurškom preciznošću pravodobno odstranio. Ostaje još demistifikacija Ostojićeva tajnog tima za posebne namjene, koji nije prošao Mlinarićevu "magnetsku rezonanciju". Bilo bi poželjno ukinuti i USKOK koji djeluje kao remetilački faktor sustavnim produciranjem kratkodometnih afera bez pokrića, čime oduzima dragocjeno vrijeme policijskim pregaocima i odvlači im pozornost od prioritetnih poslova, među koje svakako spada i razobličavanje mreže "generalovih jataka".

Kog je vraga uopće radio bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić, osim što je izvidima svojih "parapolicajaca" skretao uvježbane "pse tragače" HDZ-ova ministra s pravog puta? Dakako da njegov pokušaj osnivanja "policijske ilegale" zaslužuje sankcioniranje i osudu javnosti. Koja se konsternirana pita čemu je služio taj "paralelni sustav" kojim je ex ravnatelj demonstrirao visok stupanj nepovjerenja spram policijskih radnika en gros, nekontrolirano solirajući sa svojim odabranicima. Srećom, Ostojićeva tajna operacija pravodbno je razotkrivena, grupa za specijalne zadaće razbijena i, eto, odmah su uslijedile minuciozno pripremljene i djelotvorne akcije privođenja navodnih organizatora i sponzora generalova bijega. A toga će još i te kako biti, najavljuje i smjerna ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. Izniman je uspjeh hrvatske policije, ministra Mlinarića i njegove desne ruke Ivice Franića, otkriće Gotovininih logističara, koje Ostojićevi "gerilci" nisu uspjeli ni u tri godine privesti. To samo pokazuje kako se sve može kad se hoće i kad se poslu pristupa ozbiljno i odgovorno, kad se u vidu imaju nacionalni interesi, a ne osobna promocija ili nedajbože veleizdaja.

Prijatelji hrvatskog "heroja a ne zločinca", Ante Žoni Maksan, Željko Dilber, Zdenko Rinčić i Željko Matuzan, senzacionalno su uhićeni i razvlašćeni od nekih "stvari i dokumenata" koji će bez sumnje poslužiti u utvrđivanju precizne lokacije bjegunčeva skrovišta. S obzirom na njihovu kooperativnost, nije bilo razloga da ih se potom ne pusti na slobodu. Neka sporna pitanja, kao što je oružje i eksplozivna sredstva što su ih neovlašteno posjedovali Maksan i Dilber, minorna su i tehnička, te će biti lako apsolvirana. Naime, što? S obzirom na visinu nagrade (350 tisuća kuna) što je bivši ministar Lučin obećao informatoru čiji podaci budu imali "upotrebnu vrijednost", razumljiv je strah Gotovininih drugara od možebitne ugroze života. Stoga bi tu nesmotrenost generalovih prijatelja trebalo tolerirati s visokim stupnjem senzibiliteta. Na isti način valja postupiti i s drugim "osumnjičenicima" zbog opravdane pretpostavke da su bili support bjeguncu. Napose, Hrvoju Petraču "ne pakirati", jer je ovom "uglednom" hrvatskom poduzetniku, čiji su ,nota bene, Dilber i Rinčić bliski suradnici, dosta i vlastitih briga, poglavito očinskih, jerbo je njegov Novica, u odsutnosti oca, inkriminiran za otmicu sina generala Vladmira Zagorca. Samo mu još treba imputiranje da financira Gotovinino "izbjeglištvo". Ili Božo Jusup, koji da je na svojoj (neotplaćenoj) jahti "Tukan" skrivao generala (čak i po Kornatima). Da ne govorimo o državnim dužnosnicima za koje se također insinuira kolaboracija s bjeguncem već po "zavičajnoj logici" (Božidar Kalmeta), na što navodi jedna nevina slika na zidu zadarske gradske vijećnice. Kao da Gotovina svojim impozantnim likom nije prisutan i drugdje, usred Dželalijina Drniša ili Marićeva Knina. Pa, što? Zar je to dostatno za sumnju u njihovu pravovjernost stranačkom vođi Sanaderu, koji je upregnuo svu odlučnost u ispunjenju preuzetih međunarodnih obveza ? A koje da će doskora biti dosljedno ispunjene.

Ne mogu naše policajce, još manje odioznu haašku tužiteljicu Carlu del Ponte, zavarati kojekakvi glumci što hine najtraženijeg hrvatskoga generala. Recimo, jedan Dušan Bučan, koji sada tvrdi da nije bio u Brelima nego u Zagvozdu, a gđa Del Ponte uvjerljivo sugerira da je Bučan na breljanskoj plaži izigravao Gotovinu. Ili obratno ... Možda je Dragan Bjelogrlić, koji nam se nedavno ukazao u Hrvatskoj, maskirani Gotovina. Jerbo, dosta je više zavlačenja s tim našim "herojem a ne zločincem". Ne mogu Markač i Čermak, kojima je establishment obećao obranu sa slobode, biti taoci Antina inata i tvrdoglavosti, ako je već cijelu Hrvatsku doveo u "talačku krizu". Ili je možda Ante talac hrvatske politike EU integriranja?