Vjesnik: 02. 10. 2004.
Što se valja iza brda
Visoki predstavni
k EU-a za vanjsku politiku iznenada dolazi u Zagreb, a razgovarat će se i o Gotovini. Žužul je bio u Haagu i sve upućuje na to da se nešto ozbiljno događa. Steže li se krug oko Gotovine? Europa od Hrvatske traži vjerodostojnost i iskrenost, sve ono što Račanova vlada, kada je riječ o Gotovininu slučaju, nije dalaJURICA KÖRBLER
Javier Solana iznenada dolazi u Zagreb. Iako zaustavljanje u Zagrebu, na unaprijed planiranu putu za Beograd i Prištinu i ne bi bila neka posebna vijest – jer visoki predstavnik EU-a zna i voli u što kraćem vremenu obaviti što više posla – ovaj put, čini se, da jest.
Nešto veliko i važno valja se oko Gotovine, iako službeno nitko ništa ne govori. Solana će u Zagrebu u utorak razgovarati s premijerom i ministrom vanjskih poslova, a Žužul je prije samo nekoliko dana bio i u Haagu. Do javnosti su došle protokolarne fraze, ali nekako istodobno procurile su i informacije o tomu da su u najnovijim racijama otkriveni dokumenti koji teško terete generala.
Iako Hrvatska više nema (novih) otvorenih pitanja s Haagom, neriješen Gotovinin slučaj ostaje problemom svih problema. Carla del Ponte ne odustaje od rješenja Gotovinina slučaja, a jedino je rješenje da se Gotovina nađe u Haagu. Ponovno se traži hrvatska vjerodostojnost, ista kao i za vrijeme Račana na vladinu čelu. Zapravo, poštivanje europskih pravila igre – za rješavanje delikatnih tema treba biti iskren i kooperativan. Najkraće, ako Hrvatska nešto zna treba to reći Haagu.
Ivica Račan to, nažalost, u Gotovininu slučaju nije radio. Haag je nervirao stalnim petljanjem »znam-ne znam«, podaci su nekontrolirano curili na sve strane, a Gotovina se, očito, mirno šetao i po mjestima za koje je hrvatska strana morala znati. Tadašnja politička garnitura koja je vodila Hrvatsku izgubila je pred međunarodnom zajednicom kredibilitet, i to je najgore što se moglo dogoditi. Daleko bi lakše bilo da su rekli »ne damo Gotovinu«, umjesto što se svakog dana lansirala drukčija priča. Europa od malih država, a to je Hrvatska, traži vjerodostojnost. Vođenje politike s figom u džepu zakočilo je hrvatsko približavanje Europi, pa se dogodilo da su nas mnogi prestigli na putu za Bruxelles.
Sada smo tu gdje smo, a Sanaderova vlada, koja je spretno riješila nove predmete, u ostavštinu je dobila i Gotovinu. Ako je vjerovati onima za koje se u novinskom žargonu kaže iz dobro obaviještenih izvora, nešto se ozbiljno događa u vezi s generalom. Koliko su najnovije afere i s britanskim tajnim agentima u korelaciji s pojačanim pritiscima da se dođe do informacija o Gotovini teško je reći, ali nije isključeno. Jedno je ipak sigurno: krug oko Gotovine se steže.
Diplomatski sročena priopćenja ponekad je teško iščitati, a ono posljednje koje je došlo iz Solanina ureda u kojem se kaže da će biti analizirana suradnja Hrvatske i EU-a od lipnja i da će se na povjerljiv način razgovarati i o suradnji s Haagom (Gotovina) može se zaključiti da će o hrvatskoj kooperativnosti ovisiti i daljnji nastavak suradnje s Europom.
Solana je, kada je riječ o bratskoj ljubavi susjeda, jasno kazao da neće biti posrednikom između Hrvatske i Slovenije, nego će ponuditi prijateljske usluge. I to je mnogo, jer Solana jednako podržava i Sloveniju i Hrvatsku i sigurno ne ide u red onih koji bi protežirali bilo koga. Visoki predstavnik, međutim, dobro zna da će rezultati slovenskih izbora u utorak već biti poznati i da naši susjedi više neće trebati izazivati Hrvate zbog političke promocije.
Solana će sigurno upozoriti Hrvate na ono što je upozorio i Slovence: ne ponašajte se balkanski, budite primjer regiji. Europska unija ima ionako previše problema da bi se opterećivala i graničnim sporovima koji to i nisu. Hrvati će za razliku od Slovenaca moći čista obraza pred Solanu. Niti su najnoviju aferu zakuhali, niti su dodatno dramatizirali stvari, niti su pokazivali nesnošljivost prema susjedima. Od politike do medija i građana. Ako će biti vremena, hrvatski će premijer imati prigodu pitati Solanu što se to događa u Europskoj uniji. Odlazeći Romano Prodi sve je pesimističniji o budućnosti Unije, a 17. prosinca šefovi država i vlada EU-a donijet će i odluke od kojih bi neke mogle postati i povijesnima. Poput one hoće li se ili ne nastaviti prekinuti dijalog s Turskom, iako je svima sada potpuno jasno da od brzog pridruživanja Turske Uniji neće biti ništa.
Donošenje europskog ustava je zapelo, a podjele unutar Unije izbijaju sve više u prvi plan. Europa na mnogim planovima zaostaje, pogotovo u unosnom segmentu vojne industrije. Francuski L´Express konstatira da europsko tržište postaje sve većom lovinom za Ameriku, koja ima vojnu i tehnološku moć. Analitičari su sigurni da budućnost Unije zavisi o pametno vođenoj ekonomiji, usklađivanju javnog tržišta, harmoniziranoj fiksalnoj politici. Ili, kako to slikovito piše L´Express, kako preuzeti ulogu lovca, a ne plijena u ratovima koji tek počinju.
I dok Solanu muče te brige svako malo mora na Balkan, u ulozi mirotvorca, podsjećati da su preuzete obveze zakon. Istodobno nas sve više muči hoćemo li se, kada prođemo mukotrpni put od čistilišta do europskog raja, imati kome priključiti.
Naime, hoće li tada Europske unije uopće biti.