Prce je trebao dobiti 5 i pol godina zatvora za priznanje krivnje, ali mu je sud kaznu smanjio za još šest mjeseci jer je u sporazumu Prce i tužiteljstva decidirano navedeno kako je svjedok tužitelju ponudio značajne informacije o osobama iz predmeta

Naime, bivši ministar obrane Vojske Federacije BiH u sklopljenom dogovoru s tužiteljstvom prihvatio je četiri točke iz optužnice prema kojima je kriv, i to zbog nesavjesnog rada u službi i zloporabe položaja. Konkretno, Prce se tereti da je izdavao pojedinim osobama mandatne kredite uz povoljnu kamatnu stopu od jedan posto. Zbog toga bi, komentira se u BiH, neke bankarske krugove mogla uhvatiti panika, jer kada bi kojim slučajem neka međunarodna revizija izvršila kontrolu svih banaka u BiH, vjerojatno bi našla tisuće osoba koje su podigle kredit uz povoljnu kamatu, baš kako je i Miroslav Prce to radio. Upravo iz tih razloga dvije stvari se čine zanimljivim u sadržaju presude koje je donijelo sudsko vijeće Suda BiH.

Kao prvo, za kazneno djelo nesavjesnog rada u službi Prce je osuđen na 18 mjeseci zatvora, a za zloporabu položaja na četiri godine. Dakle, za priznanje krivnje ukupno pet godina i šest mjeseci. Sudac Malcolm Simmons je, međutim, prilikom izricanja presude kazao kako je kazna u ovom predmetu ipak nešto niža nego što je vijeće imalo na umu za ovakvu vrstu kaznenog djela, pa mu je stoga dodijelilo kaznu u visini pet godina pritvora.

Pritom je sudac Simmons naglasio da se njihovo prihvaćanje optužnice temelji na izraženoj volji optuženog da pomogne tužitelju dajući dokaze protiv njegovih suoptuženih. Tada je reagirao Žarko Bulić, odvjetnik Miroslava Prce, tvrdeći kako to u sporazumu između njegova klijenta i tužiteljstva uopće ne stoji. Isto tako i optuženi Prce je kazao da on prilikom sklapanja sporazuma niti jednom riječju nije spomenuo ostale optužene.

Što se pak tiče Ante Jelavića, prvooptuženog u ovom predmetu, njegovo suđenje će ipak više sličiti na politički linč i diskreditiranje njega kao osobe, posebice političara. U optužnici se inače Jelavić češće spominje kao politička figura nego kao netko tko je potpisivao ili izdavao naloge, račune i sličnu dokumentaciju, posebice financijske dokumente vezane za Hercegovačku banku.