Je li i u Hrvatskoj prošlo doba političkih tužitelja? O tome ćemo se osvjedočiti ovoga tjedna kad se pred novim sazivom Sabora prvi put nađe godišnje Izvješće o radu državnih odvjetništava. Koliko do jučer, na ovim je prostorima bilo potpuno nezamislivo da bi državni tužitelj mogao imati ikakvu neovisnost od vlasti. Koalicijska vlast iz 2000. stoga je baš izborom državnog odvjetnika simbolički htjela demonstrirati svoju privrženost neovisnosti pravosuđa. Ali s Radovanom Ortynskim nije imala sreće: gola osobna odlučnost pokazala se nedovoljnom za postizanje iole ozbiljnijeg rezultata, i baš nakon što mu Sabor izvješće nije usvojio, imenovan je novi, Mladen Bajić.

Njegovo Izvješće za 2003. metodološki je besprijekoran pregled cjeline s tako jasnim pokazateljima da čitatelj sam može vrednovati ocjene i prijedloge što ih Izvješće sadrži. Medijski bi komentatori prikazom ovih stotinjak stranica mogli zaraditi godišnju plaću: npr., kako to da je u nas na sto tisuća stanovnika samo 1987 prijavljenih kaznenih djela, a u Italiji 3865, Sloveniji 3809, Mađarskoj 4144, Austriji 7274? Zašto sve bruji o maloljetničkom kriminalu u nas kad se on značajno smanjuje? Što učiniti u zaštitu imovine RH koja je utužena za 8,5 miljardi kuna... itd., itd...

Saborsku će raspravu o Bajićevu izvješću biti zanimljivo pratiti iz dva razloga. Prvi je: s koliko će ozbiljnosti i kompetencije zastupnici voditi raspravu o materijalu koji više nalikuje strateškoj studiji nego činovničkom podnesku? A drugo, hoće li se ova vlast — nakon što je s preporodnom odlučnošću razbila tolike naslijeđene političke blokade — možda ipak polakomiti za vrlo utjecajnom funkcijom državnog odvjetnika? I ako hoće, kako, kad je Državno odvjetništvo baš od Bajićeva dolaska učinkovitost podiglo na europsku razinu?