Optužbe tužiteljice Carle del Ponte, koja će danas podnijeti izvještaj o »slučaju Gotovina« i suradnji Hrvatske s Tribunalom, da su zločini tijekom i nakon Oluje počinjeni u sklopu zločinačkog pothvata, koje su prilikom objave izmijenjene haške optužnice protiv generala Ante Gotovine u ožujku ove godine, odnosno generala Ivana Čermaka i Mladena Markača, zaprepastile domaću javnost, Haag temelji na transkriptima s Brijuna od 31. srpnja 1995. u koje je naš list dobio uvid. Ti transkripti su neusporedivo važniji za Haag od onih sa sastanka 17. srpnja 1995., koji su već objelodanjeni u javnosti. Predsjednik HSP-a Anto Đapić je prošlog tjedna u javnosti zatražio od predsjednika Stjepana Mesića da se i transkripti od 31. srpnja, koji optužuju predsjednika Franju Tuđmana i generale, objave, smatrajući da su možda falsificirani, a što bi se moglo utvrditi kad bi postali javni.

O tim se transkriptima u javnosti svako toliko spekuliralo, a prema nekim tvrdnjama za optužbu o zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio i etničko čišćenje najznačajnija je bila jedna Tuđmanova rečenica od 31. srpnja u kojoj je tadašnji predsjednik Hrvatske navodno kazao kako »Srbe treba zbrisati«.

Bez obzira na to što je tu rečenicu Tuđman izrekao u raspravi o taktikama oslobađanja okupiranih područja, obrana će imati veliki posao da obori optužnice zasnovane na famoznim brijunskim transkriptima. Posljedice Oluje, poput pljački, paleža i ubojstava, te zbjeg civilnog stanovništva, zaključuje se u optužnici, rezultat su ranije utvrđenog plana, te sama činjenica da se vojni i uži državni vrh sastajao neposredno prije Oluje otvara dovoljno sumnji. Tužiteljstvo raspolaže s transkriptima dva takva sastanka, od 17. srpnja i 31. srpnja 1995. godine, od kojih je za optužbe o zločinačkom pothvatu puno važniji transkript od 31. srpnja, kojeg smo dobili na uvid.

Kako smo se mogli uvjeriti, razgovor od 31. srpnja počinje zaključkom kako više nema vojnog opravdanja za akciju, obzirom na to da su se Srbi povukli iz Bihaća, pa deblokada kao razlog za vojnu akciju otpada. Unatoč tome, predsjednik Tuđman na početku navodi kako Hrvatska ima ograničenu potporu SAD-a za operaciju u kojoj bi oslobodila zauzeti teritorij. Amerikanci su podršku za Oluju, pojasnio je još Tuđman, ograničili uvjetom da akcija mora biti izvedena profesionalno, odnosno bez zločina.

Nakon tog uvodnog dijela, zaključeno je kako otpada mogućnost da se slična akcija paralelno izvede i na istočnom bojištu, jer postoji opasnost da se u rat uključi i Jugoslavija. U tom dijelu razgovora Tuđman postavlja zahtjev da treba onda riješiti sjever i jug, te se postavlja pitanje kako, na koje Tuđman daje odgovor da »na nekoliko pravaca treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu, a ono što nismo zahvatili da se ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati u idućih nekoliko dana«.

Ali kasnija rasprava o ostavljanju prolaza za civile ozbiljno dovodi u sumnju, ako ništa drugo onda iskrene namjere da se civilno stanovništvo srpske nacionalnosti zadrži na oslobođenim područjima. Naime, razgovarajući o planu akcije, Tuđman napominje kako treba ostaviti prolaz civilima, računajući da će bijeg civila psihološki utjecati i na vojsku.

Pritom razgovara i o tome kako će se civilno stanovništvo putem medija, televizije i radija, pozvati da ostane u svojim kućama. U raspravi o tome, Tuđman u jednom trenutku govori kako će civili bježati, »a mi ćemo im kao jamčiti njihova građanska prava«.