»Bude li Gotovina u Haagu, onda neće postojati mogućnost odgode, odnosno sprečavanja početka pregovora. Gotovina u Haagu znači da je Hrvatska definitivno na europskom putu«, bio je više nego jasan britanski ministar za Europu Dennis MacShane. U Luxembourgu je i naša noćna mora, glavna haška tužiteljica, još jednom dala do znanja da je naša ulaznica u europsku obitelj u njezinim rukama. Navodna Tuđmanova rečenica iz transkripata s Brijuna uoči »Oluje« kako »treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu«, tek je šlag na njezinu istražiteljsku tortu. Jer, Carla del Ponte uvijek je voljela visokoprofilirane mete, nju nije zastrašilo niti pola tone eksploziva koje je »Cosa Nostra« postavila pod temelje njezine kuće u Palermu. Te sreće nije bio njezin prijatelj, sudac Giovanni Falcone čiji je automobil odletio u zrak, a mafijaši su mrsku im plavušu nazvali nimalo laskavo »La Puttana«. Ništa više nije obljubljena niti u srpskim medijima koji je nazivaju »novi Gestapo«. Njezinu ruku pravde osjetili su na svojoj koži i ex ruski predsjednik Boris Jeljcin i ivša pakistanska premijerka Benazir Bhutto.

Glavna haška tužiteljica već je odavno u svojoj glavi napravila profil zločinačke organizacije predvođene Franjom Tuđmanom kojima inkriminira da su željeli etnički očistiti Hrvatsku. Od svoje konstrukcije ona neće niti milimetra odstupiti, kao što nikada neće odustati od toga da Gotovinu vidi u Haagu. U cijeloj priči otkrivanje »novih« transkripata samo je koloriranje već napravljenog foto robota kojemu nedostaju tek ukrasni detalji. Priče u hrvatskoj javnosti o njihovoj autentičnosti puko su gubljenje vremena, zakašnjela pouka kako građenje kulta ličnosti i samosnimanjem može samodopadne prije dovesti u sudske anale nego li u povijesne čitanke. Kao i crtanje granica po salvetama u veselom društvu ili pak zahvaljivanje bogu koji ti nije podario ženu Srpkinju ili Židovku. Prejake riječi i crteži danas se obijaju o glave živih.

Gotovina ante portas Haaga širom otvara vrata Hrvatskoj u EU. No zašto bi onaj koji je u pripremi i u samoj »Oluji« vodio najteže bitke sada pristao na akciju »Predaja«, koju priželjkuje Sanader, kada su ga osobno iznevjerili i Tuđman, čiji aparatčici nisu dozvolili da pravodobno otkloni sumnje sa sebe, i Mesić koji se igrao špijunskih igrica s onima koji su ih izmislili, i Račan, koji nije imao nikakvu kontrolu nad tajnim službama? I kada mu europski moćnici poručuju da će »imati vrlo dobar tretman u Haagu, televiziju, tuš i puno vremena za sebe«.