Slijepci hrvatske politike pokušavaju ultimatum Carle del Ponte oko našeg ulaska u EU i Ante Gotovine prikazati kao nešto što je potpuno nebitno za naš put u Europsku uniju. Tako ministar vanjskih poslova Miomir Žužul iz Bruxellesa lakonski poručuje kako »nije iznenađen izvješćem tužiteljice i zaključcima Vijeća EU-a«, te smatra da je sve bilo »u okvirima očekivanog«.

A Carla je točno označila kalendar: Hrvatska ima 40 dana da ga uhiti ili pomogne u tome, prije njezinog sudbonosnog izvješća Ujedinjenim narodima. Svi oni koji su mislili da će nedavni igrokaz Sanaderove policije oko privođenja generalovih jataka u Haagu izazvati nešto više osim gromoglasnog smijeha, gadno su se prevarili. Hrvatska, najkatoličkija zemlja u Europi, kakvom je neki vide, danas ne kleči pred Bogom već pred Bjeguncem. Prema njemu molitvom je ustao i predsjednik Mesić, koji je svojedobno, nakon prozirnih hrvatskih obavještajno-novinarskih igrica, generalu obećao da će ga primiti i saslušati. Iako ga je osobno umirovio zbog uplitanja u politiku, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske danas poručuje Gotovini da, kada je već »iz domoljublja branio Hrvatsku, shvati da je njegovim bijegom Hrvatska ugrožena te predajom može potvrditi svoj patriotizam«. Dok Sanader mudro šuti, njegova desna ruka Andrija Hebrang smatra kako »gospođa Del Ponte raspolaže krivim podacima«, ali usrdno poziva generala da se preda i na Haaškom sudu »obrani istinu o sebi i Domovinskom ratu«.

Svakidašnje jadikovke hrvatskog političkog vrha, od Račana do Sanadera, i njihove opetovane izlike »mi ne znamo gdje je« dok EU kazaljke otkucavaju, liče na lošu dječju igru. Njihova »pravdanja« domaćoj javnosti potpuno su pogrešno adresirana, kao i ona Bogu da ih spasi od nevolje koja ih je snašla. Čak ako i »gospođa Del Ponte raspolaže krivim informacijama«, kao što to tvrdi u ime Vlade Hebrang, nema vajde o tome s njome raspravljati. Hrvatska se jednostavno nalazi u europskom »Big Brother« predsoblju, u kojem se danonoćno snima sve što čini, a nama, stanarima, postavljaju se zadaci na kojima se moramo dokazivati, ma koliko bili teški. Pravila su zadana i sliče igri skrivača. Ili me nađi i spasi se, ili si ti izgubio. »Ja ne znam gdje si, pokaži se da bismo oboje pobijedili«, nisu nikad »pušila« niti djeca.

Krokodilske suze koje nespremna hrvatska politička elita roni ne bi li, deus ex machina, svojim ukazanjem pred rešetkama, Ante Gotovina riješio sve njihove probleme i osigurao im mjesto u vječnosti, imaju jednu veliku »falingu«. Gotovina nije rob »patriotizma« na kojeg ga pozivaju, jer ga je dokazao u Domovinskom ratu. Oni su ti sebri koji moraju brinuti o svojoj povijesnoj i domoljubnoj misiji i uvesti Hrvatsku u EU, sad ili nikada. Stoga njihov lelek nije ništa više nego nagovještaj bjesomučnog lova pasa ne bi li iz šume istjerali europsku lisicu.