Sigurno je da će pojačani pritisak EU-a još više povećati broj euroskeptika u Hrvatskoj. Ali će, s druge strane, natjerati i državnu upravu da se pokaže u najboljem mogućem svjetlu. Na tom primjeru EU opet testira, hoćeš-nećeš, efikasnost hrvatskog pravosuđa i nadzor nad obavještajnim razizemljem i podzemljem

Hrvatska je iz Luxembourga dobila dobro umotan poučak o standardima budućeg ponašanja u odnosima s Europskom unijom. Luxembourški poučak glasi: shvati ozbiljno sve dosadašnje poruke da bi mogao odgovoriti na buduće. Izravan zahtjev haaške tužiteljice Carle del Ponte ministrima Europske unije da načine dodatni pritisak na Hrvatsku (kao i na Srbiju i Crnu Goru) da izruče sve optuženike koji su dosad bili nedostupni Haaškom sudu, vrlo je jasna i neuvijena poruka, dodatno garnirana i rokom za ispunjenje. Kraj ove godine. Inače ništa od početka pregovora s EU-om početkom sljedeće godine.

Izvješće haaške tužiteljice tako se prirodno nastavilo na stav Europske komisije izrečen prije nekoliko dana da je ona, doduše, spremna početi pregovore s Hrvatskom, ali ih je spremna i suspendirati ugrozi li se u Hrvatskoj u međuvremenu na bilo koji način demokracija i ljudska prava. Pod tom općom egidom lako se može smjestiti i manjak suradnje s Haaškim sudom pokaže li se da Hrvatska nije u stanju pružiti neke opipljivije dokaze da Gotovina nije u Hrvatskoj i ne dadne li naslutiti gdje bi on to mogao biti.

Carla del Ponte je ponovila opća mjesta: nadala se da će Gotovina biti uhićen još prije ljeta jer se, navodno, motao po Hrvatskoj, ponovila je svoju informaciju da je viđen u kolovozu u Hrvatskoj i opet izrazila nadu da će ga hrvatske vlasti sada pronaći i izručiti. Ona 23. studenoga podnosi izvješće Vijeću sigurnosti UN-a i to je prvi rok za Hrvatsku da nađe Gotovinu. Drugi i krajnji rok je kraj godine.

Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt je prva od vlasti izletjela s reakcijom. Pritisci na Hrvatsku će jačati, rekla je, ako se slučaj Gotovina ne riješi. Predsjednik Mesić nije iznenađen izjavom Carle del Ponte jer je Gotovina konstanta u stajalištima tužiteljstva a on je, kaže, upozoravao na neodrživost stanja da o jednom čovjeku ovisi napredak Hrvatske prema EU.

Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, premda skoro na licu mjesta (u Bruxellesu) prespavao je Carlu del Ponte i MacShanea da bi sutradan dao izjavu koja je trebala pokazati kako Hrvatska nije šokirana novom rundom pojačanog pritiska. Izjava je u okvirima očekivanoga, ali će Hrvatska u prosincu ipak dobiti datum početka pregovora jer će, rekao je Žužul, dokazati da je država koja ne bira koje će zakone provoditi niti bira građane na koje će se ti zakoni odnositi.

Opširna evidencija svih navedenih izjava bila je u ovom slučaju nužna da bi se precizno odredili okviri u kojima će Hrvatska biti prisiljena brzo djelovati u sljedećih nekoliko tjedana. Ako je poruka dobro shvaćena ubuduće neće više biti dovoljne pokazne vježbe tipa cimanja Gotovininih pravih ili pretpostavljenih jataka na zadarskom području. To pretpostavlja pročešljavanje sadašnjih i bivših pripadnika tajnih službi koji su po vokaciji, po tome gdje su bili i čime su se bavili, ili se još bave, onaj sloj pučanstva koji bi mogao otkriti prave tragove do Gotovine.

Garnirung najnovijeg pojačanog pritiska je već općepoznat, ali on neće utjecati na ispunjavanje obveze koja se Hrvatskoj nameće. Bivši ministar vanjskih poslova Picula ne otkriva ništa posebno kad kaže da Carli del Ponte istječe vrijeme za podizanje optužnica pa ona koristi EU kao sredstvo pritiska na zemlje pod haaškom jurisdikcijom. Potpuno je jasno da je Carla del Ponte pupčanom vrpcom povezana kako s najutjecajnijim zemljama EU-a tako i sa SAD-om.

To su pravila igre koja nameće ona organizacija kojoj Hrvatska kani čim prije pristupiti. Sigurno je da će pojačani pritisak EU-a još više povećati broj euroskeptika u Hrvatskoj. Ali će, s druge strane, natjerati i državnu upravu da se pokaže u najboljem mogućem svjetlu. Na tom primjeru EU opet testira, hoćeš-nećeš, efikasnost hrvatskog pravosuđa i nadzor nad obavještajnim razizemljem i podzemljem. U tom svjetlu valja promatrati i ponovno izranjanje transkripata s Brijuna, čija se autentičnost ili pak pravilno čitanje dovodi u pitanje, kojih se svi odriču i nitko ne zna otkud su izronili, ali zato Haag i EU s njima opet spretno barataju.