Nakon nedavnog izvješća ministrima vanjskih poslova EU-a o (ne)suradnji Hrvatske s Tribunalom, izgledi da šefica Tužiteljstva Carla del Ponte promijeni stajalište su minimalni. To prije što je posve jasno da general Gotovina neće, bilo milom ili silom, biti u Haagu do 23. studenoga

Za sadržaj izvješća Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a, koje će šefica Tužiteljstva podnijeti 23. studenoga i od kojega, reklo bi se, isključivo ovisi hoće li i kada će početi pregovori Hrvatske s EU-om, mogla bi biti ključna dva izvješća koja će Zagreb uskoro dostaviti Haagu. Prvo se odnosi na Gotovinu i njime će aktualna vlast, uz diplomatsku ofenzivu koja se, navodno, priprema, pokušati uvjeriti Tužiteljstvo i Carlu del Ponte da Gotovina ljetos nije bio u Brelima, da se ne skriva u Hrvatskoj i da se čini sve što se može kako bi mu se ušlo u trag.

Drugo izvješće na kojemu su proteklih mjeseci radili policija i obavještajne službe odnosi se na plan nazvan "Operacija Haag" koji je po nalogu Franje Tuđmana osmišljen i u najstrožoj tajnosti provođen za vrijeme prethodne vladavine HDZ-a. Naime, kad je bivšem vojnom i državnom vrhu postalo jasno da se Haaški sud zanima i "petlja" u stvari koje bi ih mogle odvesti i do samog državnog vrha, uključujući, naravno, i predsjednika Tuđmana, bivši predsjednik je okupio svoje najodanije ljude i naredio im da poduzmu sve što je nužno da bi se opstruirala suradnja s Tribunalom.

Plan "Operacija Haag", kako tvrdi naš izvor, nastao je u drugoj polovici 1998. godine, ali i prije toga su se neki iz bivšega državnog vrha, uz pomoć tajnih službi i njihovih šefova, bavili blokadom suradnje s Haagom.

S planom ostrukcije suradnje s Haagom bili su upoznati i još neki ljudi iz ondašnjega vojno-državnog vrha, a značajnu ulogu u njegovoj realizaciji navodno je imao i bivši šef SNS-a BiH, odnosno šef "hercegovačkog SIS-a", Ivica Primorac. U dijelu koji se odnosio na financiranje "Operacije Haag", a financiran je novcem poreznih obveznika, ključnu ulogu je navodno imao ondašnji pomoćnik ministra obrane, bivši HDZ-ov saborski zastupnik, umirovljeni general i poznati "graditelj" Ljubo Ćesić Rojs.

Glavna zadaća "Operacije Haag" bila je skrivanje dokumentacije koju je tražio Tribunal, za što je najbolja potvrda slučaj generala Tihomira Blaškića, "pripremanje" haaških svjedoka i skrivanje haaških optuženika. Što se tiče konkretnih akcija skrivanja haaških optuženika, Plan je u nekoliko slučajeva uspješno funkcionirao. To se ponajprije odnosi na skrivanje četvorice BiH Hrvata, Ante Sliškovića, Tomislava Vlajića, Paška Ljubičića i Vlade Ćosića, koje je Haaški sud optužio za ratni zločin u Ahmićima. Navedenoj četvorki su tajne službe osigurale lažne identitete i oni su se godinama skrivali na području Zadra gdje su, nakon promjene vlasti 2000. godine, otkriveni, uhićeni i izručeni Haagu.

Nakon smjene vlasti 2000. godine, Plan je najprije funkcionirao poluilegalno, a zatim posve ilegalno. Tada su, a tako je i danas, ponajprije što se tiče odbjegloga generala Gotovine, čiji je, kako tvrde bolje upućeni, bijeg i skrivanje realizirano prema planu "Operacija Haag", ključnu ulogu u realizaciji Plana, uz pomoć nekih niže rangiranih pripadnika tzv. obavještajne zajednice, imali pripadnici obavještajno-poduzetničkog podzemlja, odnosno neki bivši visoko pozicionirani državni dužnosnici i bliski im poduzetnici.

Naime, nakon što je prekinuto financiranje Plana novcem poreznih obveznika, brigu o tome su preuzeli neki pripadnici poduzetničkog podzemlja.

Nakon što službeni Zagreb ovih dana dostavi Tribunalu detaljno izvješće o planu "Operacija Haag", uz mogućnost uvida haaških istražitelja u dokumentaciju na temelju koje je izvješće sastavljeno, što bi moglo biti bitno za izvješće Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a, glavni akteri "Operacije Haag" mogli bi se pridružiti skupini, a to su Željko Bagić, Ljubo Ćesić, Božidar Petrač, Žoni Maksan i Željko Dilber, kojoj je već, zbog osnovane sumnje da pomažu odbjeglom generalu Gotovini, zabranjen ulazak u zemlje EU-a.