Da, da, mudar je taj Sanader. U mačističku igru tradicionalno konzervativne Hrvatske, krojene po mjeri muškog šovinističkog svijeta u kojemu je madrac "kreativna" asocijacija na tzv. ljepši i nježniji spol, hrabro je gurnuo — ženu. Pače, svoju prvu suradnicu i zamjenicu. Jadranku Kosor za predsjednicu države! Može li ono što svojedobno nije pošlo za rukom karizmatskoj Savki Dabčević-Kučar, metafori hrvatskog proljeća, uspjeti njezinoj light-varijanti Kosor? Iskreno, teško. Iako za razliku od Savke, žene iznimne osobnosti koja se našla na krivome mjestu u krivo (Tuđmanovo) vrijeme, Jadranka u predsjedničku bitku ulazi s potporom stranke pobjednice recentnih parlamentarnih izbora i s ministarske pozicije koja joj osigurava kontinuiranu medijsku pažnju, izgledi su joj uglavnom teorijski. Isturena kao slabašan pješak u HDZ-ovoj bitki za zadnju utvrdu državne vlasti (Pantovčak), svoj logistici usprkos vjerojatnije je da će "poginuti" nego na predsjedničke dvore HDZ-ov barjak istaknuti.

Miris žene u "muškoj" utrci za predsjedničke insignije kod dobrog dijela hrvatskog puka, odgajanog na tradicionalnim, patrijarhalnim vrijednostima, trenutačno izaziva averziju. Zar će nama žena upravljati, sablažnjavaju se nad ovom političkom herezom ponajviše sljednici istog akronima (HDZ) pod kojim je i istaknuta kandidatura Jadranke Kosor. Njezinu milozvučju i patetici u svako doba bi pretpostavili drčnost jednog Andrije Hebranga, njezinoj nesigurnosti i tankoćutnosti osionost i konfliktnost liječnika "bez granica" koji juriša poput buldožera. Ali se ne uklapa u redizajnirano ruho Sanaderova proeuropskoga, bezmalo detuđmaniziranog HDZ-a. Bivša radijska novinarka, ugodna stasa i glasa, samoproglašena zaštitnica poniženih i uvrijeđenih (ugroženih), čiji je jezik komunikacije civiliziran i uljuđen, a politički stav bezuvjetna lojalnost Ivi Sanaderu ("kud Sanader, tuda i ja"), i kad gubi, šefu ne škodi. Da je snažnija i u stajalištima samostalnija i uvjerljivija, mogla bi računati i na žensku solidarnost. Ovako, kao Sanaderov trbuhozborac, djeluje poput kamilice na predsjedničku kampanju koju bi mogle pojačati tek Hebrangove "kolegijalne usluge".

Dakle, ako Kosorova izgubi na izborima, pod uvjetom da ne bude posve deklasirana (za što se treba pobrinuti stranka discipliniranjem svoga "stada" koje joj ima osigurati makar ulazak u drugi krug), šteta za vladajuće bit će minimalna. Reći će se da je to i očekivano, potpredsjednica Vlade nastavit će svoje ministarske dužnosti, a Sanader će i nadalje uspješno kohabitirati s Mesićem (najizglednijim predsjednikom u idućem mandatu), bez osobitih negativnih nuspojava. A što je za njegov ego iznimno važno, moći će i nadalje graditi vlastitu karizmu, nepoljuljanu izbornom provjerom kod birača, te figurirati kao jedini ravnopravan takmac aktualnom šefu države. Na unutarnjem planu, preferiranjem Jadranke Kosor u odnosu na Andriju Hebranga, osim što je kampanji odredio nižu intonaciju, Sanader je potvrdio i svoju reformsku politiku stvaranja novog HDZ-a. No, time je isprovocirao tvrđu stranačku jezgru kojoj je odaslao jasnu poruku da u džepu više ne drže fige, da je njihovo vrijeme passe... Njih bi potencijalno mogao gurnuti u apstinenciju ili prema drugim kandidatima tzv. desne opcije (Pašalić, Letica, Rojs...), odnosno u njima izazvati inat čija bi posljedica bila potpora Mesiću (toliko da bi poraz Kosorove bio teži). Ovo drugo je manje vjerojatno kad se radi o hebrangovcima, no ne treba zaboraviti da Mesić u svojoj "matici" i danas ima štovatelje.

Biračko tijelo HDZ-a, premda poslovično disciplinirano, objektivno je nakon povratka stranke na vlast prije dezorijentirano nego kompaktno. Nefleksibilniji hadezeovci nemaju senzibiliteta za proeurospki redizajn HDZ-a, pogotovo kada on, iz njihova kuta, ide nauštrb izvornih načela i politike stranke osnivača dr. Franje Tuđmana. Dio ih takav zaokret doživljava kao izdaju i ako nisu izravno tangirani mogućim gubitkom pozicije (dužnosničke, stranačke), stega ih neće zauzdati, niti će u ovim izborima kalkulirati o "višim interesima". Poraz na predsjedničkim izborima relativno se može reflektirati i na lokalne, čiji ishod više ovisi o učincima Sanaderove vlade.

S obzirom da je Ivo Sanader prije svega političar eurospke provenijencije, gotovo da mu je u trenutku iščekivanja datuma početka pregovora za pristupanje EU-u važnija percepcija EU diplomacije nego domicilne raspolućene družbe. S Kosorovom kod međunarodne zajednice može uknjižiti koji bod više, makar koliko bi s Hebrangom izgubio. A kako nije riječ o bitki koja odlučuje "rat" (HDZ ga je već dobio 23. studenoga), to je mudrije tipovati na "prvu damu HDZ-a" jer i kad gubi, Sanaderu donosi. Makar u očima EU-a na koji se apsolutno fiksirao.