Šri Lanka, Peru, Poljska i Hrvatska, to je zemlja birokratska! Nakon poraznog prošlotjednog izvješća Svjetskog gospodarskog foruma koje je pokazalo kako ustrajno tonemo i na globalnoj ljestvici rasta i na onoj kojom se rangira poslovna konkurentnost, ništa bolje nismo prošli niti na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala. Pad na 67. mjesto u društvu s gore spomenutom trojkom, nažalost nije eksces već četverogodišnja konstanta, a uz to smo jedna od rijetkih europskih zemalja koja bilježi pad. »Hrvatska počinje gubiti bitku s korupcijom«, porazna je i neumitna dijagnoza našeg društvenog i državnog organizma ugroženog tom najmalignijom bolešću.

Neslavni rezultati na oba plana opravdan su razlog za našu zabrinutost i reakciju, i to ne samo racionalnu već i emocionalnu, jer nas negativni trendovi vraćaju upravo tamo otkuda smo bježali i još uvijek bježimo: omrznutom Balkanu. Jer, jedino je taj vilajet u Europi još lošije plasiran od nas, jedino smo u odnosu na ex YU države konkurentniji i manje potkupljivi. A takva »utjeha kose« ne može nikome razumnom vratiti poljuljani mir. Bugarska i Rumunjska odmakli su nam u svakom pogledu, pa je iluzorno očekivati kako ćemo uhvatiti priključak s njima i kao treći vagon stići na europski kolodvor 2007. godine. Poljska, članica EU, popravlja se i penje prema pozitivnoj granici. Jedino se sve korumpiraniji mi okrećemo od uzorne Finske prema najmračnijem Haitiju.

Ono što je najgore, nikakvog razloga za optimizam nema niti da ćemo sljedeće godine bolje proći. »Zakoni koji se ne provode nikoga ne impresioniraju«, ističe jedan od najboljih poznavatelja te tematike Josip Kregar, a pesimizam temelji i na najavama smanjenja nadležnosti USKOK-a, nedorečenosti Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kao i izostanku političke volje da se nešto promijeni o čemu svjedoči i opstruiranje početka rada Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Zaista, lamentirati o korupciji jednom godišnje kada nam iz bijeloga svijeta pošalju našu sliku i priliku, nedovoljno je želimo li uistinu dokazati svoje europsko opredjeljenje. Janusovsko pokazivanje nasmiješenog lica Bruxellesu kako bi nas prigrlio u EU obitelj, a indiferentno bezizražajnog kod kuće kada se treba uhvatiti u koštac s korupcijom, neće niti može bilo koga impresionirati.

Ne pozabavimo li se permanentno našim akutnim boleštinama, ne učinimo li to planski i organizirano, Hrvatska će se tek sarkastično moći tješiti da je doduše »u trećoj razvojnoj ligi«, ali zato igra korupcionašku Ligu šampiona. Dođe li do toga, to može samo značiti da smo kupovali brzovoznu kartu za EU kompoziciju, a vlastitom greškom se ukrcali u rikverc parnjaču Balkan Expressa.