Slobodna Dalmacija: 22. 10. 2004.
Riječi jedno, novci drugo
Danko PLEVNIK
Za svaku pohvalu resorske inicijative bio je nedavni potez ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt o ograničenju kamata. Njezin ekonomsko-demokratski prijedlog zaštite građana od lihvarskih kamata (shark loans) vrijedan je svakog poštovanja i on se ne bi tako jeftino i nepravedno ocijenio populističkim da ga nisu kompromitirali bankars
ki moćnici koji vladaju Hrvatskom.Dok kamate kod razbojničkih lihvara dosežu do 50 posto, kod bankarskih lihvara iznose 13, pa čak i 18 posto, što donekle daje za pravo Ernstu Blochu kad je priznao da ne zna je li veći grijeh opljačkati ili osnovati banku.
Budući da je nakon što smo "imali Hrvatsku" - hrvatska lisnica trijumfalno u tuđem džepu, a "hrvatske" banke zarađuju na kamatama neusporedivo više nego njihove patron banke u Europskoj uniji, jasno je da je njihov lobi pritisnuo premijera Sanadera pa Vesna Škare-Ožbolt nije uspjela u srazu s jačima.
Ipak, uspjela je ograničiti ugovorne i zatezne kamate. Je li njezin mic po mic rezultat i u tome što ona ne pripada hadezeovskoj kadrovskoj rešetki?
Može li premijer Sanader u odnosu na Europsku uniju, Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku pokazati sličan entuzijazam i stav kakav je na domaćoj sceni demonstrirala njegova ministrica koja se ne libi poslušati i nestranačke ljude?
Sanaderu će biti kudikamo mnogo teže bude li i dalje vodio stranačku kadrovsku politiku na razini fondova, ministarstava i raznih budućih eurokomisija i ne bude li u pregovaračku komisiju s EU stavljao i one koji su, poput Nevena Mimice, dokazali da imaju iskustva i znanja za tu ulogu.
Njega suradničke muke tek čekaju. Problemi već dolaze u potrebi angažiranja nepapirnatih stručnjaka za izradu Predpristupnog ekonomskog programa (PEP). U iduća dva mjeseca PEP će se morati ponuditi Europskoj uniji i on će za Hrvatsku vrijediti sve do njezina ulaska u EU.
Svaka zemlja kandidat ima obavezu jednom godišnje izraditi PEP, a ove godine ga već do kraja studenoga treba poslati Europskoj komisiji. Ima indicija da se ovaj predpristupni ekonomski program, koji bi koncem godine trebao biti predstavljen i široj javnosti, neće puno razlikovati od programa koji se rade radi dobivanja novih kredita od Međunarodnog monetarnog fonda.
Ali PEP ne bi ni u kom slučaju trebalo shvaćati kao formu zadovoljenja njih, nego kao normu ozbiljenja nas, kako bi se potaknulo ravnopravno sudjelovanje Hrvatske na tržištu EU-a i rast standarda svih, a ne samo plutokratskih slojeva Hrvatske. Zbog toga bi on morao biti vrlo podroban i sadržavati ekonomsku politiku Vlade, načine rješavanja problema već otprije detektiranih Avisom, što će reći trajni oporavak kroz gospodarske reforme, smanjenje deficita državnog proračuna i javne potrošnje i svima mnogo jasniju strategiju vođenja fiskalne politike s modusima za smanjenje udjela države u BDP-u i inozemnom zaduživanju.
Da bogati nemaju međusobnih granica u tretiranju siromašnih svjedoči i podatak da hrvatski PEP mora biti u harmoniji s najnovijim stand-by aranžmanom s MMF-om, jer će Hrvatska za prilagodbe EU i provođenje reformi koristiti kredit Svjetske banke. Neki su hrvatski dnevnopolitički stratezi vjerovali da bi Hrvatska mogla bolje iskoristiti verbalne prijepore između EU-a i SAD-a oko pitanja Iraka, ali je upravo iz primjera i logike PEP-a vidljivo da su riječi jedno, a novci drugo i da u stvarnosti postoji i te kakva povezanost između EU-a, MMF-a i Svjetske banke. S druge iliti naše strane, za uvjerljivije balansiranje između politika SAD-a i EU-a nisu dovoljni photo-op igrači.
Upravo šef Misije MMF-a u Hrvatskoj Dimitri Demekas ima zadaću izvještavati Europsku komisiju o hrvatskoj makroekonomskoj situaciji i tempu poduzetih reforma. S postojećim vanjskim dugom i deficitom proračuna, Sanaderova Vlada mora voditi politiku na koju je pristala u MMF-u i koja nema veze s nekadašnjim predizbornim obećanjima.
U tom viru obveza Vlada nema vremena ni volje baviti se s ostalim starim obećanjima kao što je rješavanje alarmantnih problema zapošljavanja mladih ili još važnijim zadacima - otvaranja mogućnosti da u Hrvatskoj mladi nemaju samo sluganski posao nego i gospodarsku karijeru.
I da ne moraju odlaziti u državne stranke ili strane države da - nešto budu.