Stjepan Mesić najavio je budžet od četiri milijuna kuna, a ni HDZ i Jadranka Kosor neće sigurno za njim zaostajati. Štoviše, uzdanica Ive Sanadera odjednom se sjetila zaboravljene djece iz ruralnih krajeva i domislila kako ih zabaviti. Njezino ministarstvo kupit će autobuse koje će preurediti u igraonice i odlaziti u zabite dijelove Lijepe naše kako bi tamošnjim mališanima pokazali što to njihovi gradski vršnjaci udišu iz auspuha i kako se, daleko od netaknute prirode, tamo gdje ne mogu vidjeti živu kravu i kokoš, zabavljaju. Cijena? Sitnica od 2,2 milijuna kuna koje je Kosoričino ministarstvo dobilo rebalansom proračuna i koji su mogli biti znatno korisnije utrošeni. Ali, kako bi se onda naša Majka Tereza u »Pradinom« kostimu slikala s musavim siročićima tjerajući suzu na oko prosječnog hrvatskog glasača, a izborni listić u svoju kutiju?

Da Hrvati znaju s novcem, svjedoči i neka vrsta ortačkog ugovora koji je Račanova administracija sklopila s Deutsche Telekomom kojemu je radi hitnog popunjavanja crnih proračunskih rupa prodala većinski vlasnički udjel. Uvjeti te trgovine tako su dobro pogođeni da je u Hrvatskoj naprosto restauriran feudalizam, jer se država našla u vazalnom položaju u odnosu na njemačkog aristokrata kojemu je dužna platiti svako i najmanje »narušavanje posjeda« koje ovaj primijeti! Štoviše, Deutsche Telekom nama kmetovima upravo ispire mozak kako bi nam usadio u pamćenje da Hrvatske telekomunikacije nisu više žive, jer već odavno i nisu hrvatske. Taj će »marketinški« posao stajati 18 milijuna eura odnosno vrijedan je dvogodišnje plaće njihovih 700 hrvatskih radnika koji će otkaz dobiti do kraja godine.

Prema jednom ispitivanju, idealan hrvatski predsjednik treba biti snažna ličnost, mora voditi uzoran obiteljski život, ne mora ići redovito u crkvu, mora biti protiv brze privatizacije, ne smije podupirati homoseksualce, ali se mora zauzimati za pravo na pobačaj. Teško da bi taj križanac kentaura i grifona mogao hodati ovom zemljom, pa čak i uz pomoć doktora Frankensteina, no svi će nas predsjednički kandidati sljedeća dva mjeseca uvjeravati da su baš oni ti i takvi. A kad poželimo od njih pobjeći, sustizat će nas i vrebati od malih ekrana i novina, do fasada i kontejnera za smeće. Jer, i oni znaju da u toj čudnoj šumi Hrvatskoj nama nakon izbora neće biti bolje, ali njima hoće.