O tome ne postoje cjelovite EU-studije, jer Hrvatska još nije započela završne pregovore s Unijom o priključivanju. Utoliko je značajniji pokušaj znanstvenog suradnika Ekonomskog instituta u Zagrebu Danijela Nestića koji je polazeći od UN-ova Projekta međunarodnih usporedbi i metodologije OECD-a, s osloncem na usporedbe razine cijena i tečaja prema paritetu kupovne moći, upravo objavio studiju pod naslovom: Konvergencija razina cijena – Hrvatska, tranzicijske zemlje i EU, u izdanju Hrvatske narodne banke. Nalazi te studije, naime, vrlo su korisni za dalje Vladine pregovore s EU-om, ali i za vođenje monetarne i fiskalne politike na dulji rok.

Ako, naime, malo tko još sumnja da na dulji rok Hrvatska može ostati izvan Evropske unije – kao gospodarskog sustava koji se nezadrživo širi »Rusiji pod prozore«, sve do Baltika i Crnog mora, pa čak i do Kavkaza – najveća je nepoznanica što bi taj ulazak u EU Hrvatskoj donio kroz prvih nekoliko godina (osobito ako do širenja EU-a i na Hrvatsku dođe prije 2010.). Taj »šok zbog ulaska« podrazumijeva potpuno izlaganje konkurenciji najmoćnijih zapadnih kompanija na liberaliziranom domaćem tržištu, rastuće rizike od brojnih stečajeva i bankrotstava, povećanja nezaposlenosti, pada životnog standarda, novih velikih socijalnih razlika, konačne rasprodaje državne i privatne imovine na najatraktivnijim poslovnim i rezidencijalnim punktovima, gubitak gospodarskog i marginalizaciju kulturnog identiteta, izlaganje imigrantskim valovima s istoka, pa naposljetku i moguću novu, višegodišnju recesiju, kombiniranu s teškoćama u urednoj otplati vanjskih dugova.

Isti taj »šok zbog ulaska« ne mora biti samo negativan, nego može potaknuti razmah pozitivne energije i u hrvatskom gospodarstvu, slično već viđenom u slučajevima Španjolske, Portugala, Grčke i osobito Irske: pod konkurencijskim pritiskom i u Hrvatskoj bi bio poželjan zamah malog i srednjeg poduzetništva, slobodnih zona, većih izravnih stranih ulaganja, te osobito inovativnosti i zapošljavanja u najsofisticiranijim industrijskim i uslužnim sektorima. Što će se od svega toga događati u Hrvatskoj, ne samo u prvim godinama od njezina ulaska u Evropsku uniju, nego i u godinama što slijede, prije ulaska u punopravno članstvo?

Nestić se u svom istraživanju hrvatskog slučaja ograničio na najreprezentativniju, monetarnu dimenziju »momenta ulaska«, te je istražio najnovije i zatim iz njih izvedene, predvidive trendove u približavanju razine cijena i tečaja (ne nominalnih, nego realnih, prema usporedivoj kupovnoj moći) između Hrvatske i EU, između Hrvatske i Austrije, te između Hrvatske i pojedinih tranzicijskih zemalja, od kojih je njih osam od 1. svibnja 2004. već stupilo u Uniju.

Glavni nalaz istraživanja glasi: zahvaljujući višoj nacionalnoj razini cijena u odnosu na sve tranzicijske zemlje (osim Slovenije), Hrvatska bi pri ulazu u EU pretrpjela podnošljiv cjenovni šok, pa bi i učinak integracije u gospodarski sustav i tržište Unije na cijene i tečaj u Hrvatskoj bio slab. I dalje: budući da je i struktura cijena po granama i djelatnostima u Hrvatskoj vrlo slična cjenovnoj strukturi u EU-25, efekt ulaska u EU ne bi izazvao velika poskupljenja ili pojeftinjenja pojedinih skupina proizvoda ili usluga. Budući da konvergiranje opće razine cijena i tečaja u Hrvatskoj s njihovim usporedivim razinama u EU traje već desetak godina, taj će se trend nastaviti i u idućim godinama, sve do ulaska Hrvatske u EU. Što taj ulazak bude kasnije, to će i cjenovni šok biti manji, možda gotovo zanemariv!

Iskustvo većine novih članica EU-a, unazad 30-ak godina, dokazuje procjenu da je potrebno oko deset godina da bi se početna razlika u razinama cijena između Unije i nove članice – prepolovila. Hrvatska ostvaruje godišnji bruto-proizvod po stanovniku usporediv sa 36-38 posto ostvarenog u EU-15, i razinu cijena od 56 posto usporedive razine u EU-15. Prema tim pokazateljima Hrvatska je i lani bila zrelija za EU od većine tranzicijskih zemalja, bolje su stajale samo Slovenija, Češka i Mađarska. Po djelatnostima u Hrvatskoj, najbliže EU-razini su cijene hrane, odjeće, obuće, namještaja i opreme, a najdalje, s najvećim zaostajanjem, cijene alkohola i cigareta, stanovanja, zdravstva i obrazovanja. Ulaskom u EU tima prejeftinima slijede šok-skokovi uvis.