Stjepan Mesić više nije kandidat građana, nego čak sedam političkih stranaka. Mesićeva je odluka pokazala da je, u posljednji trenutak, promijenio strategiju, odbacio najave »personalizirane« kampanje, što god to značilo, te prihvatio ponudu stranaka i političara s kojima se do jučer sporio o vrlo važnim pitanjima. Taj je Mesićev preustroj zasad najvažniji i najzanimljiviji dio predizborne pretkampanje.

Nekoliko je razloga koji su natjerali Mesića da odustane od ideje solo nastupa, uz fakultativnu podršku jačih stranaka koje se nisu usudile istaknuti svoje kandidate.

Hadezeovce i njihove simpatizere, a riječ je o respektabilnom biračkom tijelu koje je u parlament svojedobno poslalo kadrove poput Pro Patrije ili Šime Đodana, Mesić je ostavio preostalim kandidatima proizašlim iz te stranke. Rojs, Pašalić i Ćiro moći će sada s potpredsjednicom Vlade ubirati plodove u istome vrtu.

Treće, politička infrastruktura što su je stvorili SDP, HNS i HSS obuhvaća stotine ogranaka i mjesnih organizacija, partijskih ćelija i stranačkih klubova. To će Predsjedniku omogućiti dobro organizirane kave s građanima, velike predizborne skupove i pristup lokalnim medijima, gdje te stranke imaju utjecaj. Manje stranke, poput LS-a i PGS-a, također mogu biti dobro iskorištene za glancanje Predsjednikova lika, što će njemu samome biti ugodno, a njima možda i korisno.

Posljedice promjene Mesićeve strategije mogle bi biti dugovječne. Mesić se sada identificira kao politički vođa lijeve Hrvatske, da bi ga u tome podržao Ivica Račan, predsjednik SDP-a, sa satelitskim strankama. Tu su još dr. Vesna Pusić s umjereno lijevim HNS-om, te inženjer Zlatko Tomčić s HSS-om, koji više nije na »ekvidistanci«, nego dosta uz SDP pa će zajedno na lokalne izbore. Tomčića je »ekvidistanca«, kako naziva poziciju između HDZ-a i SDP-a, gotovo uništila na izborima. Poslije njih odbacio je sirenski zov Ive Sanadera i priključio se Račanu, što je mudro, jer HDZ ne bi mogao ucjenjivati kao Račana dok je bio premijer.

No, za Mesićev novi image nije presudan HSS, nego SDP. Račan je od njega upravo napravio novog Budišu, što nije loše za SDP, ali bi moglo biti kobno za Mesića. Naime, SDP bez predsjedničkog kandidata slab je SDP. Podržavaju li uvjetno Mesića, ali usput i bez zajedničkog izbornog stožera, ispast će amateri, a i Predsjednik se poslije izbora može zahvaliti na suradnji i okrenuti kaput. Novi sporazum mnogo je povoljniji: SDP će (uz HNS, HSS i satelite) dobiti pravog kandidata, onog koji ima najveći rejting i čiji »patriotizam«, kako kaže sam Mesić, nije upitan.

Račan aktualnim dogovorom ispravlja vlastitu pogrešnu procjenu iz 2000. da Mesić ne pripada krugu nacionalnih lidera i dobrih predsjedničkih kandidata. U duhu »pomirbe«, želeći ispeglati logo SDP-a pred ljevici nesklonim biračima, složio se s kandidaturom Dražena Budiše. Stranačka mašinerija radila je dobro, ali nisu nadmašili Mesića i »Klariko voće« u prikupljanju glasova. HDZ tada nije imao što tražiti. U postojećim okolnostima opasnog HDZ-a, Mesić je solidan partner koji će potpisati ugovor s vragom da bi dobio izbore. SDP, HNS i HSS »kupili« su si izbornog jokera.

Ne bi se moglo reći da je Predsjednik već u panici, ali javna recepcija njegovih posljednjih nepromišljenosti, te umjeren pad rejtinga, nagnao ga je na dramatičnu promjenu strategije. Odustao je od naizgled besmislenog lutanja Hrvatskom, otvaranja salamijada i vinskih podruma, razgledavanja bikova i populizma najniže vrste. »Njegove« će ga stranke svakako mnogo bolje voditi kroz izbore, na kojima će nastupati s Račanom, dr. Pusić i Tomčićem. Plan je da svi skupa pobjede u prvom krugu.

Nakon toga, trebala bi započeti prava kohabitacija s HDZ-om i njegovom parlamentarnom, koalicijskom većinom. Recentno odmjeravanje snaga oko Žužula zgodan je uvod u dinamičnu atmosferu koja bi mogla zavladati u političkom životu zemlje pobijedi li predsjednik Mesić i njegovih sedam stranaka. Jednostavnije rečeno, čekaju nas dramatične parlamentarne svađe. Sam Predsjednikov utjecaj, doduše, ostat će u okviru ustavnih mogućnosti, no uvijek može odbiti potpisati poneko diplomatsko mjesto za hadezeovsku nomenklaturu.

Jedino što može pokvariti pretpostavljenu idilu Pantovčaka i oporbe uspjeh je Jadranke Kosor. Nju će, naravno, na izborima podržati cijeli HDZ i hadezeovska vlada, u tome doista nema ništa neobično. Mesićeva tvrdnja da on mora sa sedmorkom, ako Jadranku Kosor podržava HDZ, posve je nepotrebna. Hadezeovska kandidatkinja nije ni najavljivala soliranje uz građansku podršku, s čime je Mesić cijelo ljeto zabavljao publiku. Kad su se stvari zgusnule, rejting pao, a izbori približili, Predsjednik je ušao u deal s Račanom i sedmorkom.