Skandal sa Žužulom prijeti da postane najveći skandal hrvatske Druge republike (po uzoru na francusku i talijansku politologiju, Prvom republikom nazivamo razdoblje Tuđmanove autoritarne vladavine; Druga republika je ona koja je nastala nakon ustavnih amandmana kojima je autoritarni predsjednički sustav pretvoren u parlamentarni). Dakle, ovaj skandal će zasigurno prerasti u najveći politički skandal ovog sustava vladavine. Onaj Tuđmanov sustav obilježila je velika pljačka društvene imovine i stvaranje nove, predatorske političke klase.

Sada se vidi da se dio te predatorske političke klase, unatoč iluziji da je ona maknuta u drugi plan Sanaderovom »konzervativnom revolucijom« kojom je pokušao svoju stranku pretvoriti u Zapadu prihvatljivu »pristojnu« konzervativnu i proeuropsku stranku, vratio na scenu i pokušava vratiti kotač povijesti unazad. Na vidjelo dolazi i moralna korumpiranost cijele političke klase, a ne samo onih predatora koje je Sanader navodno pokušao maknuti iz prvog plana.

Skrivanje iza kaznenog zakona kada je riječ o korupciji, znači da Kajin nema pojma što je to korupcija. Jasno je da će Državno odvjetništvo najvjerojatnije ustvrditi kako je poslovanje MTS-a, poduzeća Žužulove supruge, bilo u redu sa stajališta pridržavanja propisa. Eventualni »propust« kojim je jedna uplatnica s »posudbom« proknjižena kao isplata za usluge samo je manji računovodstveni prekršaj. No korupcija je polip čij se krakovi pojavljuju, ali se njegova glava skriva u velikim dubinama. Nema, vjerojatno, ničeg zakonski spornog ni u poslovanju »Leadership foruma«, pa su donacije velikih hrvatskih (i državnih!) poduzeća vjerojatno uredno izvedene, pokrivene formalnim odlukama poslovodnih tijela. Ali je sama činjenica da su se te državne firme našle upletene svojim »prilozima« u poduzeće ministrove supruge, dovoljna za sve stručnjake korupcije na ovome svijetu da ustvrde da je došlo do evidentnog sukoba interesa i da je ministar Žužul prekršio etičke norme, one koje se ne moraju dokazivati prekršajem zakona. Zato je Kajinova »principijelna« obrana Žužula primjer licemjerja cjelokupne političke klase, i vladajuće klike i oporbene kloake. U sličnom su se sukobu interesa našli, na početku Druge republike, i ministar Čačić i predsjednik Sabora Tomčić. Zašto im tek sada Sanader prijeti saborskom istragom, i zašto to nije učinio prije?

Vrlo jednostavno: poražene snage na trećesiječanjskim izborima u strahu su gledale prve poteze nove koalicijske vlasti. U trenutku kada su Račan i njegovi doglavnici dali do znanja da neće provesti istragu o kriminalnoj privatizaciji koja je izvršena u Tuđmanovom desetljeću, odlanulo im je i u zamjenu za tu »velikodušnost« odgovorili su mlakim prosvjedima kada se otkrila afera s Čačićem i Tomčićem. Tada Sanader i njegovi nisu išli do kraja, što bi se moglo protumačiti i kao znak zahvalnosti što su Račan i njegovi saveznici potiho amnestirali HDZ za njegove »pretvorbena nedjela«. Uspostavljena je, tako, klasna solidarnost – mafijaška omerta' unutar političke klase. Vrana vrani oči ne kopa, a ni političar političaru. Takva klasna solidarnost izlazi na vidjelo i danas u Kajinovom istupu, koji će slijediti i drugi političari, najvjerojatnije i iz umirovljeničke stranke. Svatko iz svojih interesa branit će »legalitet« i tvrditi da je Žužul nevin dok se ne dokaže suprotno. Naravno, zakonski.

Ali za političare vrijedi i drugi sustav vrijednosti, onaj izražen u etičkim kodeksima Europske unije, Vijeća Europe, OECD-a, UN-a, a koje su većina zemalja prihvatile i pretočile u svoje etičke kodekse za domaće političare. Je li prekršila zakon švedska ministrica, koja je službenom kreditnom karticom platila minorni račun za svoju privatnu nabavku, a koji je odmah refundirala, svega 24 sata nakon toga? Je li zakon prekršila europska povjerenica, koja je svom zubaru omogućila službeni put u Bruxelles ili nesuđena europska povjerenica koja je kao predsjednica parlamenta u svojoj državi na službena putovanja vodila svog frizera? Ne, one nisu prekršile nijedan zakon, kao što vjerojatno ni Žužul nije to učinio. Ali je otkriće afere s »Leadership forumom«, za što je zaslužan novinar Hrvoje Appelt, pokazalo da su u mreže korupcije uvučeni i predstavnici našeg biznisa, i da se opet stvorila korupcijska sprega vlasti i državnog biznisa, kako to otkriva Đurđica Klancir u zagrebačkom Dnevniku. Delegacija Europske komisije pozorno prati što se zbiva oko »afere Žužul«, jer je Hrvatska još 1997. preuzela obvezu da provede Rezoluciju Vijeća Europe broj 24/97, koja sadrži dvadeset vodećih principa za borbu protiv korupcije. Između ostaloga, zemlja članica ima obvezu da uspostavi kodeks ponašanja za političare i da razotkrije sve njihove postupke koji su u suprotnosti s tim dokumentom.