I ove godine opatijsko savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista ostalo je u sjeni političara. Lani je skup obilježilo predizborno sučeljavanje tadašnjeg premijera Ivice Račana i tada još glavnog pretendenta na njegovo mjesto Ive Sanadera te guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, da bi ove godine uoči početka izborne kampanje za predsjednika države s jedne strane bio predsjednik Stjepan Mesić a s druge predsjednik Vlade Ivo Sanader i prvak HNB-a. Hrvatski predsjednik od središnje banke opet je zatražio promjenu monetarne politike i, neizravno, deprecijaciju tečaja kune a od Hrvatskog sabora da do kraja godine održi posebnu tematsku sjednicu o stanju u gospodarstvu i socijalnoj politici. Kritizirajući suradnju s Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom, progovorio je i o nedostatku nacionalne strategije razvoja gospodarstva.

Premijer Sanader, uostalom kao i HNB, suradnju s MMF-om, koju ne naziva »diktatom«, drži izrazito korisnom za Hrvatsku zbog poruke koja se na taj način šalje svjetskim financijskim krugovima. Guverner Rohatinski otklonio je mogućnost bilo kakve suštinske promjene monetarne politike u 2005. Ona će, dakle, ostati jednako restriktivna ili kako je naziva krug ekonomskih savjetnika oko predsjednika Mesića »pogubna«, jer daje rezultate. Naime, rast izvoza iznosi 18 posto, bruto domaćeg proizvoda četiri a inflacija se kreće oko dva posto.

Rohatinski je odbacio i ponovljene zahtjeve za deprecijacijom kune i monetarnim akrobacijama koje bi »trebale pomoći gospodarstvu, posebice izvoznicima«, naglasivši da bi svako igranje tečajem moglo biti opasno. Primjerice, deprecijacija kune od deset posto izvoznicima bi godišnje donijela 10,8 milijardi kuna više a devizni štediše bili bi bogatiji za 8,1 milijardu kuna. S druge strane, uvoznici bi morali platiti stranim dobavljačima 12,1 milijardu kuna više, dug građana, poduzeća i države prema bankama porastao bi za 13,5 milijardi kuna a inozemni dug države i poduzeća bio bi u kunskom iznosu veći za 11,2 milijarde kuna. Igranje tečajem kune uzrokovalo bi, dakle, i povećanje cijena te realno smanjenje plaća i mirovina. Sve to uz visoku inflaciju odvelo bi Hrvatsku nedvojbeno i u recesiju.