Koalicijska vlast pune tri godine i dva mjeseca usvajala je Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Ponovila je cijelu zakonodavnu proceduru, te u posljednji trenutak ublažila neke ključne odredbe. HDZ-ova vlast u samo godinu dana uspjela je preuzeti i praktički ugasiti saborsko Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, izmijeniti zakon i potpuno ignorirati njegove odredbe, a onda zaredati sa serijom skandala. Račanova koalicija imala je u sukobu interesa barem četiri istaknuta dužnosnika, Sanaderova (zasad) tek dvojicu. Pa ipak, unatoč činjenici da bivša i sadašnja vlast dijele odgovornost za uporno izbjegavanje donošenja i primjene zakona o sprječavanju sukoba interesa, u posljednjoj anketi agencije “Puls” čak 39 posto građana smatra da je aktualna vlast u većem sukobu interesa od one prethodne. Nešto manje, 37 posto, misli kako je sukob interesa podjednako raspodijeljen između koalicije i HDZ-a.

Serija skandala ministra Miomira Žužula, koji u mnogim slučajevima zadiru i dublje od pukog sukoba interesa, ponovno je potaknula usporedbe bivše i sadašnje vlasti. Naročito kad je premijer Ivo Sanader svoje blato nastojao oprati blateći dužnosnike u koalicijskoj vlasti: Radimira Čačića, Zlatka Tomčića i Gordanu Sobol. Umjesto da se konačno krene u primjenu zakona, javnost je još jednom - po tko zna koji put - suočena s političkim obračunom vlasti i oporbe.

“I kod jedne i kod druge vlasti postoji situacija sukoba interesa. Međutim, iako je nova vlast imala zakonski temelj i mehanizme za razrješenje problema eventualnog sukoba interesa, ponavlja se ista stvar”, ocjenjuje profesor Josip Kregar, pisac Zakona o sprječavanju sukoba interesa, dodajući: “Ono što je očiti sukob interesa, pretvara se u političko pitanje koje svrstava stranke i narod u blokove, a svog čovjeka brani se bez obzira na načela i bez obzira na činjenice”.

“Stoga na čast bivšoj vlasti služi činjenica da je u Saboru ipak usvojen Zakon o sprječavanju sukoba interesa”, napominje Kregar, uz automatsku opasku: “Na njezinu sramotu, donošenje zakona trajalo je više od tri godine. On je mijenjan u posljednji trenutak, i to u ključnim odredbama kao što su određivanje kruga dužnosnika, zabrana imenovanja u upravne odbore, sankcija i postupaka”.

“Činjenica da postoji zakon baca sasvim drugo svjetlo na ponašanje sadašnje Vlade. Ona ne može reći da nema zakonski temelj za djelovanje i ne može baratati neodređenim pojmovima”, kaže Kregar, napominjući da je HDZ-ova vlast od samog početka opstruirala primjenu zakona na dva načina: opstrukcijom djelovanja Povjerenstva, kao i relativizacijom odredbi zakona, poput deklaracije imovine, prijavljivanja prihoda i rashoda, kao i kruga dužnosnika na koje se zakon odnosi.

“Ako zakon nije valjao”, dodaje Kregar, “postojala je inicijativa za njegovu izmjenu, on je promijenjen i u sadašnjem obliku trebao bi napokon biti primijenjen. Poštivanje zakona u prvom redu obveza je vlasti. A ova vlast se nije dosljedno ponašala.”

Cijela priča o sprječavanju sukoba interesa pretvorila se u politički obračun. Sanaderova vlada smatra kako je upravo to najbolji način za obranu od optužbi, dok je opozicija na čelu sa SDP-om nasjela na tu priču, predstavljajući svoj zahtjev za odgovornošću ministra Žužula kao oporbeni obračun s HDZ-ovom vladom. Takva podjela na zaraćene političke blokove zarazila je i hrvatsku javnost, koja je jasno rekla da je HDZ-ova vlada u samo godinu dana u većem sukobu interesa od bivše. Bez obzira što je poteže odgovornost Miomira Žužula i tek u jednom slučaju Andrije Hebranga, dok je koalicija imala puno dužu listu dužnosnika u sukobu interesa.

“Mislim da je to vrlo ozbiljno upozorenje sadašnjoj vlasti da ne gube samo podršku birača, nego i reputaciju stranke koja može obećati promjene i ima legitimitet za zahvate i zakone koji za sobom povlače samoodricanje i disciplinu”, dodaje Kregar, autor Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji je, po njegovu mišljenju, trebao povratiti vjerodostojnosti i legitimitet nositelja dužnosti, dok njegovo kršenje dovodi do blokade sistema.

Međutim, u najnovijoj aferi s ministrom Žužulom, vidljivo je da nema mehanizama kojim bi se nekog dužnosnika prisililo na odlazak. Povjerenstvo ne djeluje, oporba je zatražila saborsku raspravu o povjerenju ministru vanjskih poslova koja će najvjerojatnije završiti pobjedom HDZ-a. Istodobno, premijer Sanader poziva da mu se podastru dokazi, nazivajući objavljene dokumente insinuacijama i falsifikatima nedovoljnima da ukloni iz Vlade svog najvažnijeg ministra. A Žužulovi stranački kolege, poput Hebranga, govore kako “nema dokaza protiv Žužula”. I da stvar bude još paradoksalnija, čeka se da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dovrši istragu o tom slučaju. Josip Kregar misli kako je sve to pogrešno i opasno.

“Jedna stvar je jasna kao pravilo u političkim skandalima”, kaže on. “Oni ne smiju trajati dugo jer imaju ozbiljne posljedice na vjerodostojnost vlasti. Stoga se u mnogim zemljama žuri s ostavkama koje se ne daju na temelju činenica, već radi ugleda i vjerodostojnosti.”

Stoga, ironično, Žužulovi advokati imaju osnove tvrditi kako njihov klijent nije počinio kazneno djelo i da zbog toga ne treba odgovarati. No, trenutačno nikoga ne zanima hoće li Žužul kazneno odgovarati zbog primanja mita ili nečeg sličnog. U ovoj situaciji, ministar je očito bio u sukobu interesa zbog Imostroja, a prije toga i zbog dodjeljivanja posla američkom Bechtelu, pa je logično očekivati da odstupi s dužnosti.

“U sadašnje vrijeme sasvim je jasno da pravosudna tijela odluke donose prekasno, nakon dugog proteka vremena, kad javnost već zaboravi o čemu se radi”, napominje Kregar, dodavši kako to odugovlačenje i pretvaranje ove priče u politički sukob, ipak ostavlja dojam kod građana. “To je impresija koju ljudi ne zaboravljaju, time se od njih stvaraju ogorčeni birači, pasivni građani, nezainteresirani pojedinci koji ne vjeruju nikome i vjeruju u malo što.” Dakle, dugoročno, a možda već do proljeća, Sanaderova taktika odugovlačenja neće se isplatiti. Žužul će možda preživjeti. Ali ipak, manje zlo za Sanadera bila bi njegova brza smjena.

No, za Kregara glavno pitanje sadašnjeg trenutka ipak je sklonost političkih elita u Hrvatskoj da računaju s tim kako nitko nije anđeo i da svatko ima neku mrlju. Zbog toga je premijer Sanader u obranu Žužula istupio napadom na dužnosnike bivše vlasti, zato su dokumenti o Žužulu u javnost procurili nakon što je Anton Kapraljević, HNS-ov šef Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, podnio ostavku. I odmah se dokumenti koriste u međusobnom nabacivanju blatom i stvaranju dojma kako su svi krivi. A zapravo nije nitko.

“Postiže se savez u kojem će prestati pitanje političke odgovornosti i legitimiteta. Tu će gubiti građani, a dobivati oni koji imaju političku moć”, smatra Kregar i podsjeća na svojedobni “tihi savez” partijske oligarhije i radničke klase u doba samoupravnog socijalizma, o kojem je pisao sociolog Josip Županov. U tom savezu tehnokracija je mirno podnosila niski stupanj radnog morala radnika, a u isto vrijeme onemogućavala da radnici postave pitanje njihove odgovornosti.

“Takva zavjera šutnje pojavljuje se i danas”, kaže Kregar. “No, danas su stvari potpuno drukčije. Mediji su puno slobodniji i ljudi ne žele šutjeti. Ta razlika ukazuje koliko je politika šutnje opasna i zavaravajuća za one koji ju provode.”

U situaciji u kojoj je javnost zatrpana serijom slučajeva sukoba interesa vladajućih političara, a istodobno nema mehanizama koji bi se s njima obračunali, instrumentalizacija niza afera u svrhu političke borbe zapravo je legitimna stvar. Političke stranke imaju mogućnost kontrolirati jedna drugu. No, Josip Kregar rješenje ipak vidi u drugoj stvari. “U upornom nastojanju da se javne dužnosti obnašaju savjesno i pošteno, te još više, da se to proglasi zakonskom obvezom. Valja što brže formirati novo Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, pustiti ga da radi bez političkih pritisaka, ne instrumentalizirati ga u svrhu političke borbe”, kaže on i zaključuje: “Zakoni vrijede samo ako ih svi poštuju. Naročito oni koji ih donose.”

4. Tvrtka “Coning Inženjering” u vlasništvu Marije Čačić, supruge bivšeg ministra Radimira, dobila je ugovor za projektiranje čak četiri zgrade s 283 stana od ukupno 1200 stanova POS-a u Španskom.

7. Brodogradilište “Viktor Lenac” dobilo sto milijuna eura Vladinih garancija koje su na kraju propale zajedno s brodogradilištem na čijem je čelu stajao Damir Vrhovnik, prijatelj Slavka Linića i Ivice Račana.