Drugi Bushev mandat u Bijeloj kući odgovorit će na ključno pitanje koje je zasad bez odgovora: kako će izgledati odnosi Europe i SAD-a nakon njegove druge izborne pobjede / O odgovoru na to pitanje u dobroj će mjeri ovisiti i sudbina NATO-a u sljedeće četiri godine / Hrvatska je odlučila ojačati svoje sudjelovanje u međunarodnim misijama u sklopu NATO-a, a stanju u Iraku spremna je pomoći na sve načine, osim vojnim angažmanom u samoj zemlji

S drugim Bushevim mandatom u Bijeloj kući, NATO se nalazi na prekretnici. Ima priliku ojačati kao vjerodostojna političko-vojna organizacija sposobna rješavati međunarodne probleme bilo gdje u svijetu, ili će se pretvoriti u američki »supermarket« iz kojeg će tamošnji predsjednik uzimati što mu odgovara.

Sudjelovanje u međunarodnim misijama vojnog, diplomatskog ili humanitarnog karaktera u međunarodnim je odnosima pitanje prestiža i pozicioniranja, pa se nijedna država koja drži do sebe ne može odreći takvih aktivnosti, no važno je pitanje okvira. Uz odgovarajući međunarodni okvir, prethodnu diplomatsku pripremu, izazovu međunarodnog angažmana teško odolijevaju i zemlje poput Francuske i Njemačke. Hrvatska je odlučila ojačati svoje sudjelovanje u međunarodnim misijama u sklopu NATO-a, a stanju u Iraku spremna je pomoći na sve načine, osim vojnim angažmanom u samoj zemlji.

Upravo zbog pitanja međunarodnog okvira i opravdanosti napada na Irak, Busheva odluka o vojnoj intervenciji doslovce je politički rascijepila Sjevernoatlantski savez i dovela ga u najveću krizu u povijesti. Budući da u NATO-u zemlje ne daju dobar dio suvereniteta zajedničkom tijelu (kao što je to slučaj u Europskoj uniji), NATO je nakon Iraka opstao, a svoje postrojbe u Irak su poslale one zemlje koje su donijele političku odluku o opravdanosti napada, poput Poljske.

Američka je administracija prije vojne intervencije u Afganistanu potpuno ignorirala Savez, da bi ga kasnije pozvala da pomogne. NATO je organizacija koja se od početka devedesetih nalazi u stalnim reformama, ne bi li iz staromodne hladnoratovske organizacije prerasla u suvremenu, efikasnu i vjerodostojnu organizaciju na globalnoj razini. Zbog toga je jednostavno afganistanski izazov morao prihvatiti. S vojnima operacijama u Iraku NATO od počeka nije imao nikakve veze. Jedinu odluku koju su prihvatili svi u NATO-u je obučavanje iračkih policajaca. No i tu ima razlika. Zemlje koje ne žele da njihovi policajci i instruktori idu u Irak, obuku provode izvan Iraka, u Jordanu ili na drugim lokacijama u Europi.

Da posao »velikog pomirenja« zbog budućnosti NATO-a još nije ni izdaleka gotov, govori i reakcija glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoopa Scheffera. Ako netko treba prevladati transatlantski jaz, onda je to Europa, a ne SAD, izjavio je Scheffer. Ako je razlog političke krize u NATO-u politika Georga Busha, onda krivnja za vojni dio svakako ide na europsku dušu. Europske zemlje nikako ne mogu uhvatiti tehnološki korak sa SAD-om, a u posljednje vrijeme Europska unija ekonomski ne bilježi željeni rast. To zaostajanje šteti pitanju od iznimne važnosti za NATO - interoperabilnosti.