Obojica sugovornika složili su se da je razdoblje rata za nama, odnosno da »normalizacija odnosa nema alternative«. Sudbine su nam vezane, jer »što prije Hrvatska uđe u europske i euroatlantske integracije, to će prije učiniti i SiCG«. Da se nešto povijesno zbilo za prvog službenog posjeta jednog hrvatskog premijera Beogradu, nije dokaz samo potpisivanje Sporazuma o zaštiti manjina, već i prvi jesenski snijeg. Kao da je i nebo htjelo podsjetiti na onu zajedničku narodnu poslovicu kako »ne pada snijeg da pokrije brijeg već da zvijeri pokažu trag.« A sad se pokazuje da sve ono što nismo bili u stanju riješiti sami za zajedničkog života, pa čak se ni civilizirano rastati, moramo ostvariti u ponovljenome braku, ovoga puta pod budnom paskom Velike Mame Europe.

Ukoliko se sudbina i numerologija dosljedno poigraju mogli bismo se pod istim krovom ponovno naći možda 2010. godine, na dvadesetu obljetnicu kninske balvan-revolucije. Bez obzira bude li to koju godinu kasnije, i ne bude li brojka jubilarno okrugla, u novi zajednički život krenut ćemo sa znatno lošijih materijalnih pozicija od onih na kojima smo bili kada smo se rastajali. Iako hrvatski veleposlanik u Beogradu Tonči Staničić tvrdi da su odnosi dviju »država danas bolji nego ikada« još dugo će se osjećati i emocionalne posljedice rata koji će i budućim generacijama biti prepreka normalnom suživotu.

No valja nama preko rijeke, moramo doseći one vrijednosti na kojima se temelji udružena Europa, svjetska velesila izvan koje se na ovim prostorima ne može egzistirati u svekolikom procesu globalizacije. Za nama su golema kosturnica, stotine tisuća tjelesno i duhovno obogaljenih, raseljenih, nestalih. Siromašniji smo za milijarde i milijarde dolara, a bogatiji za polja koja nisu zasađena žitom već minama i tajkune koji su isisali i ono malo krvi koje nam je nakon rata preostalo. Također, u haškom sefu čuvaju se i respektabilne nacionalne reprezentacije ratnih zločinaca koji će se natjecati za prestižna mjesta u Enciklopediji masovnih ubojica 20. stoljeća. Njezini autori, naši europski ujedinitelji, mjerit će pitanje krvnika i žrtve upravo brojem leksikografskih jedinica koje će se jednoga dana u tome udžbeniku naći, jer im je od povijesne istine znatno bitnija zaštita vlastitog kapitala kojim su nas u bescjenje kupili.

Jedini koji se iz nebeskih visina svemu može smijuljiti jest gospodin Fric koji se odavno užasavao srpskog junaštva i hrvatske kulture. Zaista, Krleža, tko, nas to rastavi?