Slobodna Dalmacija: 17. 11. 2004.

Da je bit nezavisni zastupnik

Davorka BLAŽEVIĆ

Ti bokca, izgleda da su se stekli svi uvjeti za novu političku stranku, potencijalno najmasovniju! Ako Zoran Šućur u najnovijoj studiji siromaštva u Hrvatskoj nije omanuo, u ovoj "obećanoj zemlji" koja unatoč pobjedi nije ni blizu blagostanja, čak 730 tisuća građana ezoteričnim umijećem preživljava s tisuću kuna. U registru stanovništva tretira ih se kao siromašne, u ukupnoj ih je populaciji oko 17 posto, i objektivno govoreći gotovo je irelevantno primaju li mjesečno manje od 500 ili od 500 do tisuću kuna, jer svi su oni realno gola sirotinja, pa bili "organizirani" ili "neorganizirani" - Bokci. Najugroženija "vrsta" su umirovljenici i nezaposleni, a u stopu ih prate samci, samohrani roditelji i demografski osviještene mnogočlane obitelji. Njima je za puko vegetiranje birati: prosjačanje milodara od socijalno senzibiliziranog i sućutnog dijela stanovništva koje ima "kunu više" ili - politički angažman.

Neki su među njima to na vrijeme shvatili i artikulirali svoj program "izlaska iz bijede" udruživanjem u stranku "polagatelja prava na umirovljeničke dionice" te pribavljanjem zastupstva poniženih i pokradenih u hrvatskom Saboru. Ne može se reći da je njihov aktivizam neuspješan, njihova borba uzaludna. Jerbo, poneki promil iz ove grupacije nacionalnih siromaha već je osjetno popravio svoj kućni budžet i trajno iskočio iz rezervata ugrožene vrste, zahvaljujući participaciji u parlamentarnom životu države. Što solidarno žele i ostalima, ako bog da vremena... Na povrat duga nije im uputno čekati jer je notorno da bi taj politički "opijum" za opljačkane penziće vodio ravno u bakrot države. Ergo, dvije su im volje: "ulična gaža" s ispruženom rukom ili politika. Mogu se pokušati ugurati i mimo HSU-a u neku od etabliranih političkih stranaka koja računa da joj donose i dio umirovljeničkih glasova, a onda - pravac među nezavisne! E to je danas, bogme, najunosnija podvrsta hrvatskog političkog trženja novca na račun poreznih obveznika...

Srećom da je Zakon o političkim strankama jedno vrlo fleksibilno štivo, podložno različitim interpretacijama, uključujući ravnopravno spekulantsko i oportunističko tumačenje distribucije novca za promicanje političkog pluralizma i parlamentarnog života u Hrvata. A i tko može reći da stranački zastupnici an gro kvalitetnije pridonose razvitku demokratske političke scene od nezavisnih?! Milijun kuna "po glavi nezavisnog" u četiri godine zastupničkog mandata solidna je lova koja bi mogla biti vrlo stimulativna za političke poslenike "s misijom", iliti društvene altruiste koji su život posvetili našem boljitku, ne mareći koliko ih(nas) to košta. Svaka godina "nezavisnosti" jednog takvog pregaoca za "opću stvar" vrijedi "tričavih" 250 tisuća kuna, pa vi sad vidite ima li smisla za to odricati se svih onih "dobrobiti" koje su im uskraćene tijekom mukotrpne "četveroljetke" posvećenosti državnom dobru. Zar je Ivo Lončar profiter, ili Zdenka Čuhnil, ili nedajbože Furio Radin? A vrijedni je Radin svoje zakonsko pravo počeo konzumirati još u ožujku, i s proračunskim novcem ekspeditivno otvorio ured i nova radna mjesta, čime je pridonio i padu nezaposlenosti u zemlji.

Njegovim će stopama i bivša HSS akvizicija, osviještena nezavisna parlamentarka češke i drugih manjina, Zdenka Čuhnil koja potrebuje tajnicu i kancelariju za angažirani zastupnički rad. Lončar se zasad doima nezavisnim i od stranke na čijoj je listi ušao u Sabor, minornog HDSS-a, i od potrebe da tajnicom okruni svoj status. Pragmatičan kakav jest, zadovoljan je i pripadajućim novcem na svom osobnom kontu, pa dali mu ga na stol ili "pod stolom". HSS je ustao tužbom Ustavnom sudu, HNS upozorava na vjerodostojno tumačenje Zakona o političkim strankama, a SDP bi mogao i trljati ruke jer na račun svojih šest nezavisnih supportera puni stranački budžet s dodatnih milijun i pol kuna. Doista zgodno! Preporuča se na iduće izbore masovno izići pod egidom - nezavisnih, ili je profitabilnije tomu se dosjetiti naknadno, kad se već sjedne u Sabor sa stranačkim jamstvima. Pa ne možemo valjda biti svi isti, zar nije dosta siromašnih u ovoj zemlji.

Moral je zapravo jedna posve arhaična kategorija koja u tržišnoj politici nema mjesta. U njoj caruju spekulantstvo manipulacija i prijevara. I posve je svejedno je li ova reinterpretacija zakona u funkciji "spašavanja (HDZ-ova) vojnika Žužula" ili postavljanja dugoročnih osigurača vlasti fudravanjem kvazinezavisnih zastupnika. Kako god uzeli, ona je kulmen političkog nemorala onih koji s našim placetom zastupaju ne nas, nego sebe. I stoga su izgledi da se erozija duha u politici zaustavi ili preokrene, ravni ništici. Jer oni koji bi o tomu trebali odlučiti žive u radikalno drukčijem svijetu. Osim da Bokci pokušaju sa svojom listom...