Nevenku Tuđman Uskok tereti da je svojim utjecajem, kojeg je imala kao kćer prvog hrvatskog predsjednika, ishodila da Kneževićeva tvrtka najprije dobije na natječajima poslove ugradnje telefonskih centrala u državne ustanove, a kasnije i njegovo imenovanje za odgovornu osobu Ministarstva znanosti, koja je odlučivala o natječajima.

Kneževiću se, pak, na teret stavlja da je zloporabio svoj položaj da bi na natječajima »progurao« određene tvrtke. Prema optužnici, Knežević je prvookrivljenoj isplaćivao 15 posto provizije od vrijednosti ugrađene opreme, a konkretno se govori o nekih 1,5 miljuna kuna.

Nevenka Tuđman je, očitujući se o optužnici, izjavila da se ne smatra krivom za navedena djela, već da je Knežević, nakon što je otkriveno da je utajio porez, »iskonstruirao« njezinu umiješanost u čitav slučaj.

Knežević, čiji je iskaz inicirao postupak protiv Nevenke Tuđman, priznao je i u istrazi i na glavnoj raspravi, djelo koje mu se stavlja na teret i u glavnim crtama ponovio »verziju« iz optužnice.