Slobodna Dalmacija: 18. 11. 2004.

Mate Granić

Saša LJUBIČIĆ

Otkada je Vrhovni sud presudio u Granićevu korist, zaredali su intervjui. Baškovođanin je slobodan građanin — nevin poput djevice, i to je, veli, njegova velika pobjeda. Ipak, nakon pročitanih mirogojskih transkripata, i ja sam o Graniću biznismenu stekao neki dojam, no, molim lijepo, zadržao bih ga za sebe. Mate se, veli, iščlanio iz DC-a jer mu je Vesna Škare-Ožbolt sve namjestila, što mi djeluje djetinje naivno. Prije će biti da se Mate sam uhvatio u mrežu. U razgovoru za Jutarnji kaže da su ga prisluškivali dok je Tuđman bolovao, dok mu se nazirao kraj, i dodaje kako je to bilo jadno. Čuj, jadno? Pa nije li on onda bio ministrom vanjskih poslova, jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji?

Nije Bridget Jones instalirala taj polusvijet u tajne službe, već bivši mu stranački drugovi. Daljnja nebuloza je da je on, u sukobu između šuškovaca i manolićevaca, zajedno sa zlatoustim Jurom Radićem pripadao trećoj struji. Kojoj trećoj struji, doktore Granić? Ma gledali ste svoj sitni interes, ostali u HDZ-u bez obzira što su tvrdolinijaši imali svu moć, a zemlju gurali u propast slanjem oružanih snaga u Bosnu.

Granić danas može govoriti što ga je volja, istina je da je on bio plazma televizor za Šuška i ekipu, ali i da je ostao s njima. A Mesić je otišao — i to se ne zaboravlja!