ZAGREB - Vrhunski američki obavještajci, špijuni i agenti CIA-e prijete pobunom nesretni zbog reformi koje im nameće novi direktor CIA-e Porter Goss. Ključno pitanje oko kojega se sve vrti i koje je već potaknulo rasprave i u medijima glasi - kome služi CIA? Jednako je važno potpitanje koje se u proteklih nekoliko godina pokazalo kao najveći problem CIA-e: treba li središnja obavještajna služba govoriti američkom predsjedniku ono što on hoće čuti (kako bi dobio potvrdu za svoje političke odluke), ili mu treba govoriti ono što on mora znati (kako bi mogao donositi ispravne odluke)?

Dilema nije teoretska. Proteklih godina Bijela kuća i Pentagon, tražeći nakon 11. rujna 2001. godine povod za napad na Irak, očekivali su i tražili od CIA-e da im pruži dokaze o Saddamovim pripremama za konstruiranje nuklearnog oružja, o njegovim prijetećim zalihama kemijskog oružja, te dokaze o njegovoj izravnoj povezanosti s Osamom bin Ladenom. CIA nije mogla isporučiti te dokaze, štoviše, njena izvješća upozoravala su kako Saddam nema veze s Bin Ladenom, kako su priče o njegovom nagomilanom oružju za masovno uništavanje pretjerane, a dijelom i neistinite te kako je, dakle, cijela priča na kojoj inzistira Bijela kuća utemeljena na izmišljotinama.

Poslije se još pokazalo kako je jedan visoko pozicionirani djelatnik Pentagona na zahtjev Bijele kuće i svoga ministra obrane Donalda Rumsfelda napisao izvješće o svim tim stvarima koje su se tovarile Saddamu, kako bi potkrijepio i opravdao ratne pokliče protiv Iraka. To je izvješće, kakva je već procedura, najprije morala proučiti i odobriti CIA koja je i prikupljala podatke o Saddamu i o terorizmu, ali iz Pentagona je u CIA-u otišlo izvješće usklađeno s obavještajnim podacima te agencije koji su, kao što je poznato, bili vrlo oprezni i koji su zapravo demantirali tvrdnje Bijele kuće. Kad je CIA odobrila izvješće i vratila ga Pentagonu, tamo ga je rečeni dužnosnik »frizirao« nadopisujući teze koje će se svidjeti Bijeloj kući, ali koje ne bi odobrila CIA jer se protive njenim podacima.

Lavinu negodovanja u samoj agenciji i raspravu u javnosti pokrenuo je sam direktor CIA-e Porter Goss koji je internim memorandumom (kojega su se dočepali mediji) sugerirao da CIA »mora podržavati aktualnu administraciju i njene političke odluke«. Znači li to da je CIA jednostavno morala snabdjeti Busha željenim »dokazima« protiv Saddama, umjesto da ga uvjerava u suprotno? Goss u memorandumu namještenicima CIA-e kaže: »Da malo razbistrimo pravila: mi svojim aktivnostima podržavamo administraciju i njenu politiku. Kao namještenici agencije, mi se ne identificiramo s opozicijom administraciji, ne podržavamo je i ne ponašamo se sami kao opozicija administraciji«.

Ne radi se tu samo o spornom prikupljanju »dokaza« protiv Iraka. U predizbornoj kampanji, čini se da je dio djelatnika CIA-e navijao za Kerryja, a Goss sugerira da su čak i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici CIA-e »podržavali Kerryja i pokušavali minirati Busha«.

Neki su od njih nakon izbora dali ostavku (John McLaughlin, drugi čovjek CIA-e), neki se nakon Gossova memoranduma osjećaju ugroženima, a čini se da su na redu i smjenjivanja i otkazi onima koji su, prema onome što sada Goss postavlja kao sveto načelo agencije, navijali za Kerryja, a protiv Busha.

Porter Goss, bivši republikanski kongresnik s Floride kojega drže »Bushevim radikalnim poslušnikom« mogao bi sada pokrenuti lavinu smjena otkaz svima koji su se u CIA-i proteklih godina zamjerili Bijeloj kući i Pentagonu i koji očito ne bi bili u stanju slijediti novu mantru agencije: služenje aktualnoj administraciji i njenim političkim odlukama.