Očito debelo zaštićen od djelovanja pravne države, premda je već pune tri godine pod pravomoćnom kaznenom optužnicom zbog zlorabe službenog položaja i krivotvorenja službene isprave (sredinom 2005. nastupa apsolutna zastara u tom šest godina starom predmetu), on je, voljom donedavne SDP-ove koalicije, a danas samovoljom HDZ-a, postao arbitar u takvim aferama kao što su izglasavanje nepovjerenja u aferi ministra vanjskih poslova Miomira Žužula (teško kompromitiranog vlastitim korupcionaškim skandalima), ili u pogledu saborskog povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, ili čak biva postavljen na čelo saborskog povjerenstva u aferi brodogradilišta Viktor Lenac.

Uistinu, kada jedan pseudopravaš, kakav je Anto Đapić, i jedan pseudoban Jelačić, kakav je Slaven Letica, zadobiju toliko maha da gotovo predvode tempo rasprava i nametanje tema na sjednicama Hrvatskog sabora, onda je nešto do dna trulo u državi Hrvatskoj. Čemu se onda čuditi, uz takvu vrstu beskrupuloznog podmićivanja (obje vlasti ne samo što su zaštitile Đapića od kaznenog progona i od oduzimanja prava da zastupa HSP nego su mu dodijelile nevjerojatna materijalna dobra i povlastice, s namjerom da on postupa i djeluje kako su oni do njega tražili), da se je EU postavio na stražnje noge u prosincu 2003., kada je Sanader pokušao prošvercati Đapića u svoju vladu, kao što nema mjesta čuđenju da Republika Hrvatska duboko tone na ljestvici visoko korumpiranih zemalja svijeta tijekom 2004. godine.

Sve te činjenice, uključujući i Đapićev bespravan jedanaestogodišnji besplatan boravak u komfornom stanu u vlasništvu Grada Zagreba, dokazuju da između Račanova SDP-a i Sanader–Tuđmanova HDZ-a nikakve bitne razlike nema, jer i jednima i drugima odgovara servilna i sluganska Hrvatska stranka prava predvođena Đapićem i Leticom, kojoj mogu naređivati i dogovarati se što ih je volja, istodobno blokirajući pravosudni povratak Hrvatske stranke prava njenom jedinom legalnom i legitimnom vodstvu, koje je zajedno sa svojim članstvom žrtva pravosudnog zločina radi kojeg je već dvanaestu godinu zajedno sa svojim pristalicama i pravaškim dijelom hrvatskog naroda doslovce pod zabranom javnog djelovanja, praktično u ilegali kao u doba diktature kralja Aleksandra ili Josipa Broza Tita.

Time se izigrava vlastiti narod i vara Europsku komisiju glede poštivanja avisa iz travnja ove godine, jer se korupcija u Hrvatskoj ne stišava nego produbljuje, jer pravna država gotovo ne funkcionira (nijedna pravosudna afera iz sfere političkoga, gospodarskoga ili mafijaškog kriminala nije razriješena), jer je na djelu nominalni višestranački, a zapravo nedemokratski i visokokorumpirani politički sustav vladavine, koji štiti povlastice političke kaste i onemogućuje na djelu pravu opoziciju da se politički artikulira.

U svemu tome, izgovor da je general Gotovina jedini razlog za usporeni pristup Hrvatske kandidaturi za članstvo u EU, najobičnija je laž i prijevara najšire hrvatske javnosti.

Autor je predsjednik HSP 1861.