SVE JE VIŠE POKAZATELJA ZAOŠTRAVANJA ODNOSA IZMEĐU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE STJEPANA MESIĆA I NAJJAČE VLADINE STRANKE

Mesić HDZ-u zamjerio kolektiviziranje predsjedničke kampanje i čvrsto stajanje iza kandidature Jadranke Kosor. U pozadini cijeloga spora, slažu se i analitičari, jest i razlika u shvaćanju državnoga vrha o načinu suradnje sa SAD-om

Posve u sjeni spora oko Memoranduma sa SAD-om, naime, ostao je jedan znakovit dio Mesićeve izjave, koji mediji nisu prenijeli. Predsjednik je neskriveno zamjerio HDZ-u što čvrsto stoji iza predsjedničke kandidature Jadranke Kosor. »Smatrao sam da ovi izbori moraju biti do kraja personalizirani. Stranke mogu predlagati kandidate i davati im podršku i logistiku, ali ako se bježi od personalizacije, onda to više nisu ravnopravni suparnici«, kazao je samoinicijativno, bez novinarskoga pitanja, Mesić. I nastavio: »Ako netko kaže da će pobijediti HDZ – pa nije HDZ kandidiran! Kažu: ne bojimo se Mesića. A zašto bi me se netko bojao? Bih li ja sad trebao reći: ne bojim se HDZ-a? Pa jasno da se ne bojim. A zašto bih se i bojao? Zašto se uopće nastupa s 'mi ćemo pobijediti?' Tko je to 'mi'?«, pita Mesić te zaključuje posve otvoreno: »U parlamentarne izbore ja se nisam miješao. Rekao sam da ću surađivati s izbornim pobjednicima. Sada je, međutim, nastupilo nešto drugo: na jednoj su strani 'mi', a na drugoj 'on'. Mislim da to nije korektno. Ali tko god što radi, snosit će i posljedice«.

Zatrpani drugim problemima, mediji su tu izjavu prešutjeli, ali ona zorno ilustrira Mesićevo nezadovoljstvo sve snažnijom ofenzivom HDZ-ova stranačkog stroja u potpori njihovoj predsjedničkoj kandidatkinji. Je li stiglo vrijeme za raskid prešutnoga pakta i početak otvorenog rata, za razliku od dosadašnjih neobično koncilijantnih izjava, kao što je ona da jedna strana neće napadati drugu?

Spor oko Memoranduma sa SAD-om sugerira da jest. Mesić nije isključio čak ni zahtjev za ostavku ministra obrane jer drži da je Rončević bio dužan informirati ga o pregovorima za dokument kojim SAD bez naknade dobiva pravo korištenja civilnih i vojnih kapaciteta u Hrvatskoj. Ministar obrane, pak, uzvratio je čvrstim ustrajanjem u tvrdnji da nije narušio zapovjedni lanac, dodajući čak da predsjednik »ne zapovijeda uvijek Oružanim snagama«. U pozadini cijeloga spora, slažu se i analitičari, jest razlika u shvaćanju državnoga vrha o suradnji sa SAD-om. Dok je očito da bi Vlada, pritisnuta možda i nekim predizbornim obećanjima, bila spremna biti velikodušnija u potpori SAD-u u Iraku, predsjednik je otpočetka rezerviran i nikada ništa nije jasno obećao, pa se takvim rješenjima može čvršće suprotstavljati.