Tvrdnja Stjepana Mesića da ga nitko iz MORH-a nije izvijestio da je potpisan Memorandum o vojnoj suradnji sa SAD-om, u nekoj drugoj zemlji značila bi ili da ministar obrane ne radi svoj posao kako treba ili da je riječ o sukobu aktualne vlade s ovlastima šefa države za koje se smatra da su prevelike/ Druga je stvar što se Račanova vlada nije usudila pretvoriti Mesića u ono što su danas npr. Janez Drnovšek ili Boris Tadić, oduzevši mu prije svega funkciju vrhovnog zapovjednika i smjestivši ga u kakvo kolektivno vijeće obrane

ZAGREB – Novi nesporazumi na relaciji predsjednik Republike i ministar obrane pokazuju kako u Hrvatskoj funkcioniraju stvari na obrambenom planu. Tvrdnja Stjepana Mesića da ga nitko iz MORH-a nije izvijestio da je još u srpnju potpisan Memorandum o vojnoj suradnji oružanih snaga Hrvatske i SAD-a, u nekoj drugoj zemlji gdje se propisi i zakoni ne donose da bi se odmah kršili, značila bi sljedeće: ili ministar obrane ne radi svoj posao kako treba (prenatrpanost poslom, pogrešni prioriteti...) ili je zapravo riječ o sukobu aktualne vlade s ovlastima šefa države za koje se smatra da su prevelike.

Treba priznati da Stjepana Mesića u nas mnogi još od 2000. ne doživljavaju i kao vrhovnog zapovjednika oružanog sustava. Još za vlade Ivice Račana postojale su tendencije da se Mesićeva uloga u vojnim i sigurnosnim pitanjima minimalizira. U odnosu na druge predsjednike bivših republika na ovim prostorima, Mesić je zadržao najveće ovlasti upravo u vezi s vojskom. Uostalom, on je oduvijek isticao da ne želi biti fikus i samo formalno (protokolarno) obavljati predsjedničke dužnosti.

Ovako se sada razna opravdanja o tome zbog čega Predsjednik države mjesecima ne zna ništa o dokumentu važnom za nacionalnu sigurnost dočekuju ne samo s nevjericom, nego i s nemalom dozom cinizma, što je sve zajedno štetno za Hrvatsku.

U priči o Memorandumu savjetnici hrvatskog ministra obrane Berislava Rončevića očito nisu dobro pripremili prvog čovjeka MORH-a. A bilo je vremena, čak i kada se oduzmu godišnji odmori. Znalo se da će taj vreli krumpir netko morati uzeti u ruke kada na Pantovčaku napokon shvate da se Mesića zaobišlo i da se s Amerikancima tiho šuruje iza njegovih leđa.

Još je gore kada zatečeni ministar obrane (a plaćen je da mu se to ne dogodi) svoj propust u poštivanju procedure i zapovjednog lanca prebacuje na prvog do sebe - na načelnika Glavnog stožera. O tome da takvo što ne bi prošlo u Švedskoj ne treba govoriti, ali ne bi prošlo niti u Albaniji. Ministar obrane ima sto načina da presretne šefa države i izvijesti ga o biti buduće vojne suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama te zbog čega je dobro što je Hrvatska tako nešto potpisala.

Ali mudricama u MORH-u vjerojatno je jako teško pronaći kanale pristupa do elokventnog i za razgovor gotovo uvijek raspoloženog Predsjednika. I zašto bi se tomu trebalo čuditi ako u nas npr. nalog za uhićenje iz jedne državne ustanove u drugu (i to u istom gradu i u istoj ulici) putuje sporije i od najsporijeg puža. Kreativnost u hrvatskoj vojnoj birokraciju očituje se u smišljanju dodatnih izgovora koje je javno izgovorio njihov ministar: »Poslali smo davno dopis o Memorandumu u Predsjednički ured. Krivi su njegovi savjetnici što ga nije vidio«.

Ali koji savjetnik? Petar Stipetić? Ako preuzmemo navedenu logiku, možemo zaključiti sljedeće: zašto ne upravo on, jer čovjek toliko puši pa od onog silnog duhanskog dima što ga širi oko sebe možda nije na vrijeme vidio dopis (Mesić mu stoga smjesta mora zabraniti pušenje; kod Georgea Busha za »hvatanje« s cigaretom u ruci leti se iz Bijele kuće, a u najboljem slučaju toliki ovisnik o nikotinu dobiva premještaj na Aljasku na mjesto intendanta nekog vojnog skladišta).

Fran Višnar