Da se britanska (vanjska) obavještajna služba MI 6 (znana i kao SIS) u svojem pojačanom radu proteklih nekoliko godina na prostorima bivše državne zajednice, zadržala na svome propagiranom cilju - pomaganju pronalaženja i uhićenju glavnih osumnjičenika za ratne zločine - Radovana Karadžića, Ratka Mladića i politikom "strpanog" u to društvo hrvatskoga generala Antu Gotovinu - vjerojatno je da ne bi imali većih problema u svojem špijunskom radu. No, prostor, ciljevi i pravi interesi rada britanskih obavještajaca, kao i interesi državne politike Velike Britanije na prostorima bivše Jugoslavije, očito, bili su znatno veći i potpuno drukčiji.

Zaključuje se to temeljem nekoliko kontrabritanskih protuobavještajnih akcija, poduzetih tijekom ovogodišnjega ljeta, a koje su rezultirale pravim fijaskom britanske MI 6 i njezinih agenata. U rasponu od samo nekoliko tjedana aktivnosti, agenti i suradnička mreža britanske obavještajne službe doživjeli su velike udare u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Britanski "bondovi" razotkriveni su preko pisanja triju medija - srbijanskog "Nedeljnog telegrafa", sarajevske "Slobodne Bosne" i hrvatskog "Nacionala". Najgore je prošao šef MI 6 u Beogradu Anthony Monckton (radio u Hrvatskoj od 1996. do 2000.) kojemu je fotografija objavljena čak na naslovnici srpskog tjednika. Slično su prošli i agenti u BiH, dok je britanskim agentima u Zagrebu ljetos spaljen jedan od tri posebna, opremom za prisluškivanje telefona "nabijena" tamnoplava kombija (marke bedford), a smještena u carinskoj zoni "Robnih terminala" na zagrebačkom Jankomiru, u neposrednoj blizini zagrebačkog hotela "Golden tulip" (bivši Holliday inn), gdje je odsjela i šesteročlana grupa britanskih agenata.

Gotovo koordinirani napadi na agenturu i aktivnosti britanske MI 6 na teritorijima bivše zajednice, znalcima govore kako je riječ o smišljenom protuudaru konkurencije. Premda britanski tisak za ove "kontraudare" optužuje srpsku Državnu bezbednost, federalni FOSS (u BiH) i hrvatsku POA (koja je "propustila" osigurati britanske kombije), obujam "zahvata" protiv aktivnosti MI 6 govori, pak, da su se britanski agenti na ovom području izložili, prije udaru neke od svjetski velikih i jakih "konkurentnih" obavještajnih službi. Zapadne obavještajne službe, bez obzira što na razini politike njihove vlade imaju saveznički odnos, na ovom se teritoriju "uvijek nalaze u konkurenciji, pa i ratu", objašnjavaju analitičari.

Britanska MI 6 ušla je u Hrvatsku "na velika vrata" u proteklih nekoliko godina i to na potpuno "legalan" način - prvo, "uskladivši" aktivnosti s bivšim hrvatskim premijerom Ivicom Račanom, a potom i ove godine, u izravnom dogovoru s aktualnim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.

Hrvatski utjecajni mediji, angažirani u međusobnom ratu, izlažući, prokazujući i štiteći svoje novinare, urednike, informatore iz hrvatskog i britanskog obavještajnog aparata, zajedno su uspjeli objaviti mnoštvo "materijala" koji dokazuju ovu obavještajnu priču. U toj novinarsko-političko-obavještajnoj "pucačini" po hrvatskim medijima, ostaje, međutim, skrivena bit cijele priče.

"Nevjerojatno je da sada sam Račan, pisanjem bliskih mu novinara, sada potvrđuje i priznaje ovu priču", kaže sada Davor Domazet, bivši šef hrvatske vojne obavještajne službe. Čudi se, s obzirom da je, očito, riječ o nezakonitom postupku - "ta grupa bila je izdvojena iz postojećeg sustava MUP-a, a ako je provodila i prisluškivanje, kršila je zakon, a da ne kažemo kako je bila sasvim izvan sustava civilnog nadzora hrvatskih obavještajnih službi", kaže Domazet. Ovakvo priznanje otkriva da je de facto bila riječ o "političkoj policijsko-obavještajnoj grupi", dakle isključivo pod kontrolom politike, kao i u vrijeme komunizma, objašnjava Domazet.

Bivši šef "vanjske obavještajne službe", HIS-a, Miroslav Tuđman isto tako Račanovo sadašnje medijsko objašnjenje kako su posebnu Ostojićevu grupu agenata organizirali "zbog nesposobnosti postojećeg obavještajnog sustava Hrvatske, čije izvještaje nije niti otvarao", kritizira, s obzirom da je "upravo Račan, smijenivši nekoliko desetaka najsposobnijih operativaca i šefova analitike, te dovođenjem penzioniranih obavještajaca iz vremena komunizma, učinio te službe neučinkovitima i smiješno neprofesionalnima".

Gledajući hrvatske vlade "u kontinuitetu", vidljivo je da, smjenom vlasti u Hravtskoj, nisu prekinuti i "posebni obavještajni interesi" britanskoga MI 6 u nas. Naprotiv. U analizi britanskih medija, povodom ljetošnjeg obavještajnog fijaska MI 6 na ovim teritorijima, ističe se kako je aktualni hrvatski premijer, Sanader, smjenom Franje Tureka, novom šefu POA-e Podbevšeku naložio "udomljavanje" agenata MI 6. Britanski mediji kažu da je novi šef POA-e osigurao dva ureda za britanske agente te se pobrinuo da tri kombija MI 6 nesmetano obavljaju svoj posao prisluškivanja. Britanci sada priznaju kako su aktualni ministri, te sam premijer Sanader, kao i predsjednik Mesić, bili prilično uzrujani saznanjem da britanski agenti nesmetano mogu prisluškivati i sve njihove telefonske razgovore.

U lipnju, međutim, na zagrebačkom Jankomiru biva spaljen jedan kombi MI 6 (požar i uništavanje obavještajne opreme biva uništen "vanjskim" strujnim udarom preko uzemljenja kombija). Da se ne radi o "slučajnoj nezgodi", vidljivo je iz tvrdnji kako su, prije spaljivanja iz kombija odnijeti "dijelovi opreme". Dobro informirani analitičari tvrde da je riječ o memoriranim elektroničkim podacima, na temelju kojih je moguće "sagledati sve čime su se britanski agenti u Hrvtskoj bavili u ovoj akciji".

Priča o fijasku britanskih agenata u Hrvatskoj objavljena je još ljetos, operacija je nazvana čak "obavještajnom okupacijom Hrvatske", no MUP, primjerice, nikada nije potvrdio priču o "požaru na kombiju". Zanimljivo kako šuti i aktualni politički vrh, a niti hrvatska oporba od slučaja legalizacije rada strane obavještajne službe na teritoriju Hrvatske nije još "digla paniku". Jasno je, međutim, kako su i bivši i sadašnji vrh hrvatske Vlade pristali na "tetošenje" britanskih agenata zbog bojazni kako će britanska politike, u suprotnome, onemogućiti integrativne procese Hrvatske u EU.

Bivši šef obavještajaca Davor Domazet tvrdi kako je riječ o "besprimjernom činu" jer dosada nije bilo primjera da bi neka vlada neke suverene države na ovakav način legalizirala djelatnost neke strane obavještajne službe na svojemu teritoriju. Takva je praksa moguća, doista, tek u okupiranim zemljama, tvrdi Domazet i pojašnjava - "naše su obavještajne službe u devedesetima doista višekratno surađivale sa stranim obavještajcima i poduzimale akcije u Hrvatskoj, pa i u BiH. Poznato je da smo takvu suradnju imali s američkim obavještajcima, kao i obavještajcima još nekoliko europskih zemalja… razlika je što je riječ tada bila o partnerskoj suradnji, što znači da su u akcijama stranih obavještajaca ovdje bili uključeni, bilo naši agenti, bilo naša infrastruktura", kaže sada Domazet. "Znali smo što oni rade, radili zajednički i dijelili ili razmjenjivali obavještajna saznanja", objašnjava razliku Domazet. Očito, međutim da, takvu suradnju Hrvatska nije upražnjavala s britanskom obavještajnom službom. Naše su službe u nekoliko navrata dale Britancima podatke o mjestima gdje su bili skriveni Karadžić i Mladić, no ništa se nije dogodilo", otkriva sada Domazet.

Analitičari obavještajnih službi objašnjavaju kako su aktivnosti britanskih obavještajaca na prostorima bivše Jugoslavije "apsolutno razumljive". "Nema tu nikakvih iznenađenja - naravno da njihov primarni cilj - hvatanje osumnjičenih ratnih zločinaca - predstavlja tek izgovor. Glavni je cilj infiltrirati se i podvesti pod kontrolu lokalne vlade, njihovu politiku i usmjerenja, diktirati tako političke, izborne i gospodarske događaje. Stoga infiltracija zahvaća same vlade, policiju, lokalne obavještajce i novinare."

Premda hrvatska Vlada izričito šuti o ovim obavještajnim aktivnostima stranaca na vlastitom državnom teritoriju, saznaje se kako je Sanader bio vremenski ograničio ovakve britanske aktivnosti na našem teritoriju. Spaljivanje i otuđivanje elektroničkih podataka iz britanskog kombija u Zagrebu, istodobno razotkrivanje mreže britanskih agenata u Beogradu i Sarajevu, pokazuje, međutim, da su britanski obavještajci, vjerojatno zanemarili bilo kakva ograničenja "lokalaca", te ih je "netko" stoga "ograničio" na drukčiji način. Zasada?

U Bosnu i Hercegovinu 1992/93. godine , preko Hrvatske stiže katolički, irski svećenik i stupa u kontekt s tamošnjim Hrvatima. Mlađi čovjek iz katoličke, vjerski odgojene obitelji postaje mu vozač, no nakon uzastopnih ispitivanja "katoličkog irskog svećenika" kako se ovdje može doći do oružja, hrvatski obavještajci shvaćaju kako je riječ o agentu britanske MI 6, a zadatak mu je aktivirati priču kako Hrvati iz BiH snabdjevaju oruđjem protubritansku "pravu IRA-u u Irskoj".

Hrvatski sudovi, zaključivši kako nema niti riječi, niti dokaza o švercu oružja, pušta pritvorenike. Britanski mediji pišu kako iz te "švercerske linije" potječe i protuoklopni projektil kojim je gađano sjedište MI 6 u Londonu. Priča o vezi IRA-e i Hrvata sustavno se promiče u britanskim medijima, od prilike do prilike, naročito učestalo kada je riječ o tekstovima o Anti Gotovini i njegovom bijegu. Hrvatski obavještajci, nakon što su nekoliko puta (morali) "popušili" ovakve priče britanskih obavještajaca, sada već znaju da je riječ o lažnoj "konstrukciji", tvrde analitičari