Vjesnik: 23. 11. 2004.
Hrvatska odgovornost za Gotovinu neupitna
Prema Vjesnikovim izvorima iz Haaga Carla del Ponte će danas pred UN-ovim Vijećem sigurnosti izjaviti da je Hrvatska odgovorna za izručenje odbjeglog optuženika generala Ante Gotovine, bez obzira gdje se on trenutačno nalazio
ZAGREB – Hrvatska je odgovorna za izručenje odbjeglog optuženika generala Ante Gotovine, bez obzira gdje se on trenutačno nalazio, makar to bilo iz izvan hrvatskih granica. Tom bi rečenicom, prema Vjesnikovim informacijama iz Haaga iz krugova bliskih haaškom tužiteljstvu tribunala, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte u utorak pred Vijećem sigurnosti UN-a trebala opisati ključni element u odnosima Suda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslacviju i hrvatske vlade. Osim toga, Plus Del Ponte dat će bi trebala dati ocjenu kako slučaj Gotovina ne znači da Hrvatska ne surađuje s Haagom ???u vrijeme kad ističe mandat tužiteljstva za podnošenje novih optužnica i počinje dvogodišnji mandat Suda za dovršenje prvostupanjskih suđenja u povodu dosad podnesenih optužnih akata.
Retorika Carle del Ponte u mogućim navodima Vijeću sigurnosti famoznog 23. studenoga, dana do kojeg je Hrvatskoj dan rok da uhvati i isporuči Gotovinu Sudu, više sliči njezinu lipanjskom govoru iz lipnja na istome mjestu, pred Vijećem sigurnosti. Zapravo, vrlo je slična onome što je pred Općom skupštinom UN-a izrekao Theodor Meron, predsjednik Haaškog suda, u nedavnom govoru.
Realnost te izjave Te moguće izjave potvrđuju i Vjesnikovi izvori tvrdeći da je tužiteljica za nedavnog susreta s Mladenom Bajićem, glavnim državnim odvjetnikom, rekla: »Uostalom, hrvatsku odgovornost za Gotovinu ne umanjuje ni mogućnost da se on ne nalazi u zemlji. Bilo gdje da je - u Europi ili nekoj drugoj državi - Hrvatska je obvezna locirati ga, uloviti te transferirati u Haag«.
Dakle, tužiteljica je odustajući od tvrdnje kako »ona zna da je Gotovina u Hrvatskoj« omogućila Meronu da na East Riveru kaže: »Dužnost je članica UN-a da Hrvatskoj pomognu u otkrivanju skrovišta haaškog bjegunca Gotovine, jer su rezolucije ovoga tijela obvezujuće za sve njegove članice«.
Naravno, teret odgovornosti za Gotovinu ne postaje manji, ali ne može utjecati na opću ocjenu o tome surađuje li Hrvatska sa Sudom ili ne. Tim više što je Theodor Meron upravo na govornici UN-a prvi put spomenuo i konkretne hrvatske sudove (Vrhovni i Županijski sud u Zagrebu) kao uzor pravosudnoga ponašanja u okolnostima u kojima se uskoro od nacionalnoga sudstva očekuje da primi iz Haaga pošiljku složenih predmeta koje će samo rješavati.
Kako Carla del Ponte ni u jednoj od posljednjih službenih prilika nije kritizirala svog hrvatskog tužiteljskog partnera - hrvatsko Državno odvjetništvo, to neuspjeh u lovu na Gotovinu do 23. studenog, dana njezina nastupa u New Yorku, ne znači da Hrvatska ne surađuje.
A kad se u najavi njezina nastupa spominje Meron i odnos Suda prema istom pitanju - suradnje Zagreba i Haaga - onda treba imati na pameti i - financije Suda za ovu i sljedeću proračunsku godinu. Taj element bi mogao srušiti prognoze o sadržaju govora Carle del Ponte.
Naime, međunarodna zajednica, a posebno SAD kao najveći financijer Suda, može odbiti novčanu participaciju instituciji »koja ne radi svoj posao«. Pod tim se podrazumijeva činjenica da optuženi Ante Gotovina, pa onda i Radovan Karadžić i Ratko Mladić još nisu dostupni Sudu. Pod pritiskom tri , posebno američkim, prazna spisa Del Ponte djeluje već zadnjih godinu, dvije. I Theodor Meron je pred Skupštinom UN-a financiranju Suda posvetio posebnu pozornost. A efikasnost Haaškog suda ovisi o novcu, a on je, pak, uvjetovan tužiteljskom aktivnošću u lovu na optužene a odbjegle osobe.
Pesimisti među Vjesnikovim izvorima u Haagu kažu da bi za Hrvatsku bilo nešto lakše očekivati nastup tužiteljice da je Gotovina jedini bjegunac. Ovako, »kumulativno«, zajedno s Karadžićem i Mladićem u pribrojniku, Hrvatskoj se pridodaje i Srbija. Bez obzira na to što se o srbijanskim sudovima ne može izreći ni jedna pozitivna ocjena već kazana na račun hrvatskog pravosuđa. Floskula »svi su oni jednaki«, uz pridodani američki pritisak na Sud i tužiteljicu, mogli bi ispisati govor Carle del Ponte i mimo realnog stanja stvari i mimo svih razlika između Hrvatske i Srbije, »matično odgovornih država za hvatanje odbjeglih optuženika«.
Vlado Rajić