Ne samo što hrvatska javnost misli kako je nakon prve godine vladanja Ivica Račan bio manje loš od Ive Sanadera, ocijenivši ga »trojkom«, a aktualnog premijera s 2,5, već i svemoćna Carla del Ponte tvrdi da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru.

Naime, njezina konstatacija pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda da je u HDZ-ovoj vlasti više onih koji žele i nastoje da odbjegli general Ante Gotovina nikada ne vidi Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, od onih koji nastoje ukloniti posljednju prepreku Hrvatske za skori ulazak u Europsku uniju, govori da Sanader ne drži sve konce u svojim rukama. Glavna tužiteljica i ključarica naše sudbine navodno je, piše »Vjesnik«, za nedavnog susreta s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem bila izričita da je »hrvatska odgovornost za Gotovinu neupitna«, te da je »ne umanjuje ni mogućnost da se on ne nalazi u zemlji«. »Bilo gdje da je – u Europi ili nekoj drugoj državi – Hrvatska je obvezna locirati ga, uloviti te transferirati u Haag, smatra Del Ponte, pa ne iznenađuje njezina oštrina spram Hrvatske.

Uostalom Carla del Ponte prije 40 dana je dala posljednje upozorenje i rok Hrvatskoj prije njezinog jučerašnjeg izvješća Ujedinjenim narodima, koje bi vrlo lako moglo odgoditi datum početka pregovora s EU koji smo planirali za ožujak ili travanj. Tom prigodom je ministar vanjskih poslova Miomir Žužul iz Bruxellesa lakonski poručio da »nije iznenađen izvješćem tužiteljice i zaključcima Vijeća EU-a«, te je, za njega, sve bilo »u okvirima očekivanoga«. U međuvremenu se Žužul od premijerove uzdanice transformirao u »šepavog patka« hrvatske politike koji se toliko kompromitirao u očima domaće i međunarodne javnosti da je izgubio svaki kredibilitet. Štoviše, Sanader je bezrezervno zaštitio svog ministra od sumnji za mito, korupciju i sukob interesa, vezujući uz njega i svoju političku sudbinu, pa ispada da su se obojica umjesto Gotovinom svo ovo vrijeme bavili isključivo sami sobom.

Na taj način bio je olakšan i posao »mangupima« u njihovim redovima i onima izvan HDZ-a koji isto misle, onima koji uistinu nadziru tajne službe i ostale državne institucije o kojima ovisi (ne)uhićenje odbjeglog generala. Budući da je Sanader svojedobno status najpopularnijeg hrvatskog političara izborio nedvosmislenim opredjeljenjem za europski put, budući da je sav svoj politički ulog stavio na kartu avisa i skorog početka datuma pregovora s EU, s razlogom se možemo upitati tko mu to radi o glavi? Je li u pitanju osobna nesposobnost upravljanja državom ili iza svega pak stoji Ivić Pašalić čiji se rukopis može prepoznati u sabotiranju suradnje s Haagom po svaku cijenu?

U svakom slučaju, Gotovina možda i jest u Europi, ali smo svi mi ostali u ovoj zemlji sve dalje od nje.