Haag bi mogao zemljama članicama EU-a dati signal da se odgodi datum početka pregovora / U utrci s vremenom je hrvatska diplomacija koja 17. prosinca očekuje datum početka pregovora, ali i haaška tužiteljica kojoj su iz ruku izmakla tri krupna optuženika - uz generala Antu Gotovinu, srpski zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić / Hoće li članice EU-a tražiti da se Hrvatska skine s dnevnog reda sastanka Ministarskog vijeća?

ZAGREB – Posljednje izvješće glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda u Hagu Haaškog suda Carle del Ponte, podneseno u ponedjeljak Vijeću sigurnosti UN-a, uznemirilo je hrvatsku političku javnost iako su ocijene koje se u njemu nalaze očekivane. Glavna haaška tužiteljica ponovila je da »hrvatska suradnja s tribunalom neće biti potpuna dok general Gotovina ne bude uhićen ili se sam ne preda«, što je zahtjev koji na manje-više jednak način Carla del Ponte iznosi od lipnja 2001., kada je optužnica protiv Ante Gotovine podignuta.

U utrci s vremenom su, dakle, obje strane: hrvatska diplomacija koja 17. prosinca očekuje datum početka pregovora, ali i haaška tužiteljica kojoj su iz ruku izmakla tri krupna optuženika - uz generala Gotovinu, srpski zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić.

Carla del Ponte jasno je istaknula da je još »samo« slučaj generala Ante Gotovine prepreka da se odnosi Haaškog suda i Hrvatske proglase potpunim, te je pozvala Vijeće sigurnosti, ali i druge međunarodne čimbenike, da pojačaju pritisak na Zagreb kako bi se odbjegli časnik našao u Haagu. Govor britanskog veleposlanika u Vijeću sigurnosti, za Hrvatsku izrazito nepovoljan, već je ukazao kako će se pojedine članice EU-a ponašati u sljedećih nekoliko vrlo važnih tjedana.

Kronologija pritisaka haaške tužiteljice u posljednje četiri godine te njezina izvješća Vijeću sigurnosti pokazuju da je s velikom sumnjičavošću i s dosta oštrine ocjenjivala poteze hrvatske strane u suradnji sa Sudom.

U studenome 2000. Del Ponte je iznijela tvrdnju da Hrvatska ne surađuje ako smatra da su ugroženi njezini »politički ili sigurnosni« interesi. Posebno je upozorila na nedostupnost dokumenata o oslobodilačkoj akciji »Oluja« te na teškoće da se stupi u kontakt sa svjedocima. Godinu kasnije, u studenome 2001., glavno razočarenje tužiteljice je neuhićenje Ante Gotovine. Za druga područja suradnje izjavila je da su se poboljšala te da je s vladom u Zagrebu »vodila konstruktivan dijalog«.

Ozbiljniji su prigovori došli u izvješću Vijeću sigurnosti u listopadu 2002. Carla del Ponte je već tada ustvrdila ono što smo i u ponedjeljak čuli u New Yorku: da je Zagrebu unaprijed rekla za optužnicu protiv Gotovine, u lipnju 2001., te da je ta informacija omogućila da se general skloni na sigurno. Tada je Del Ponte vjerovala da Gotovina ima »utočište u Hrvatskoj«. Za »opstrukciju« je optužila hrvatsku vlast i u slučaju generala Janka Bobetka. Optužnica protiv Bobetka stigla je u Zagreb u svibnju 2002.Tezu o tome da generala Gotovinu štite dijelovi državnog aparata, Carla del Ponte iznijela je u prošlogodišnjem izvješću Vijeću sigurnosti. U listopadu 2003. objasnila je da je »hrvatska vlast« odgovorna što odbjegli general nije u Haagu, jer je ona obavijestila premijera Ivicu Račana o mjestu gdje se skriva. Tada je rekla da Gotovini zaštitu pružaju pripadnici nekih institucija, o čemu je također izvijestila Račana.

Očito, ovogodišnje je izvješće otišlo korak dalje u oštrini i primjedbama koje glavna tužiteljica ima prema Hrvatskoj zbog slučaja Gotovina. Naime, sada se tvrdi da postoji »snažna mreža« Gotovininih pomagača, kojih ima i u vrhu vlasti. Carli del Ponte zasmetala je činjenica da Gotovina ima »ugled narodnog heroja« te nedistanciranje predstavnika državnih tijela, pri čemu je očito mislila na nespretne izjave visokih dužnosnika o Anti Gotovini. Na primjer, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u intervjuu BBC-u, nakon stupanja na dužnost, nije izričito potvrdio kako bi vlast odmah uhitila Gotovinu da zna gdje se nalazi. Lokalne hadezeovske vlasti u Zadru, vjerojatno, odgovorne su za »status narodnog heroja« koji Carla del Ponte predbacuje Hrvatskoj, jer nisu našle potrebnim ukloniti generalovu sliku iz prostorija Gradske vijećnice. Takvo ponašanje daje za pravo predstavniku Europske komisije u Zagrebu, Jacquesu Wunenburgeru, da izrazi sumnju u sposobnost policije i službi sigurnosti, »posebno u južnim hrvatskim krajevima«, kako je rekao, da uhiti Gotovinu.

Tvrdnje da je, nakon podizanja optužnice prije dvije i pol godine, Gotovina mnogo puta viđen u Hrvatskoj, gdje je bio i »prošlog ljeta«, pokazuje da je Carla del Ponte i dalje uvjerena da su njezine informacije točnije od onih kojima raspolaže hrvatski MUP. Pokušaji hrvatskih tajnih službi da, u izravnim kontaktima i putem medija, uvjere Haag kako su njihove informacije skupljene od »propalih obavještajaca« očito nisu uspjele, kao ni akcije da se putem revijalnih listova pokaže da se Gotovina skriva na Siciliji, Korzici ili u Irskoj.

Špekulacije koje je hrvatska strana tako pustila u javnost na Haaškom sudu očito smatraju potpuno netočnim.

O tome ovise i zbivanja na političkoj sceni u samoj Hrvatskoj. Vodeće opozicijske stranke iskoristile bi europsku odgodu - koja bi došla na polovici predizborne kampanje za predsjedničke izbore - za snažno lobiranje protiv HDZ-a i njegove predsjedničke kandidatkinje. Danas su još svi suzdržani, osim HSP-a koji govori o »ucjenama« Haaškog suda, no loše vijesti iz Bruxellesa mogle bi donijeti zanimljive predizborne događaje.