U obrazloženju kazne Igoru Kneževiću za makinacije oko telefonskih centrala, za što je bio suokrivljenik s Nevenkom Tuđman, kazano je da uvjetna osuda »potiče druge, koji se nalaze ili će se naći u istovrsnoj siutaciji da otvoreno priznaju kako bi se oni koji su pozicionirani na višim društvenim, političkim ili gospodarskim položajima razotkrili i priveli zasluženoj osudi«. Ovakvo poticajno obrazloženje bilo bi za svaki pljesak da u istoj presudi upravo takva osoba s više pozicije nije oslobođena svih optužbi.

Dok Godot ne stigne u taj teatar na hrvatski način, samo ostaje da se čovjek smije situaciji jer od plača nema rezona. Knežević jučer nije želio novinarima ništa kazati, a treba ga i razumjeti. Da je fino proračunato šutio, u džepu bi mu ostalo nešto keša, ne bi mu nad glavom visila uvjetna osuda, a Nevenka je ionako slobodna. Njegova namjera da popravi nešto u društvu samo mu se obila u glavu, i od svega je ispala samo nova pljuska sudstva USKOK-u. Osoba na koju je taj aparat ciljao je na slobodi, dok im je jedino uslišan prijedlog da Knežević dobije uvjetnu osudu.