Sjećate li se Riječke banke, one nekad nezamjenjive financijske institucije u kojoj su svoj novac čuvali Primorci i Gorani, i ne samo oni, zbog povjerenja koje su u nju imali, ali dobrim dijelom i zbog lokalpatriotizma koji se zrcalio u njezinom imenu?

Prije dvije i pol godine banka je prestala biti bajka jer se princeza pokazala u svom pravom liku ružne žabe. Kada je javnost otkrila da je iz nje isparilo stotinjak milijuna američkih dolara, zavladao je stampedo na šalterima. Potom je istina polako počela izbijati na vidjelo, a ono što je najviše šokiralo jest činjenica da je menadžment na čelu s Ivanom Štokićem svih tih godina dijelio milijunske nagrade za »uspješno« poslovanje. Iako je Hrvatska narodna banka ustanovila kako je prvi fiktivni depozit od tri milijuna dolara prikazan još u ožujku 1998., te je do kraja te godine narastao na 12 milijuna »zelembaća«! Cijeli slučaj glavni berači vrhnja pokušali su prikazati kao »nestašluk« glavnog dilera Edvarda Nodila koji je novac štediša gubio poput pijanog milijunera na ruletu. Pilatovski perući ruke dugogodišnji bog i batina banke Ivan Štokić tvrdio je da tako bitnog čovjeka za poslovanje zna samo iz viđenja, jer ga je vidio tek dva puta »u prolazu«! Onog jedinog supernaivka koji je u to mogao povjerovati, razuvjerilo je saznanje da je sam Štokić ekspresno povukao svoj štedni ulog iz tonuće banke koja ga je do tada masno nagrađivala.

Stoga je potvrda informacija o kojima se u kuloarima govorilo još početkom ove godine, da će Erste banka kao sljednica i nova vlasnica bivše Riječke banke zatražiti od Štokića povrat pet, a od Borislava Perožića 3,3 milijuna kuna fantomskih nagrada, došla kao melem na ranu prije svega onoj sirotinji koja je padala u nesvijest čekajući u redovima da podigne svoju crkavicu koju je namijenila za posljednje što je namjeravala u životu sebi osigurati – dostojanstven ukop. Štoviše, novi su vlasnici izračunali da ukupna šteta koju je banka pretrpjela iznosi oko milijardu kuna te ih sudski potražuje solidarno od šestero okrivljenika! U svakom slučaju, ako se podigne optužnica bit će to jedno od rijetkih i svakako najzanimljivijih suđenja u hrvatskoj državi, možda čak model za primjenu prava u sličnim slučajevima kada je golemo bogatstvo mijenjalo vlasnika i agregatno stanje postajući »zrakom«.

Ključno je pitanje hoće li se pravda osim zatvorom konačno početi istjerivati i na jednostavan ali efikasan način – udaranjem po džepu griješnika. Ili će se ponovo naći neki stručnjak, poput Smiljka Sokola, nekadašnjeg predsjednika Ustavnog suda, koji je svojedobno, kada je otkrivena afera s bankovnim računima Franje Tuđmana, izjavio kako »novac nije imovina«. No to bi opet kao budalaštinu i lupeštinu prozreli nogometni navijači ovoga puta pjevajući Ivici a ne Ankici da vrati pare koje nije zaradio. Naravno, za djecu i buduća pokoljenja Hrvatske.