Novi list: 27 11. 2004.

Sanaderova Vlada gubi korak s Europom

Iako je prošlo samo godinu dana od parlamentarnih izbora, čini se da se Sanaderov kabinet već ispuhao i da ne može Hrvatskoj osigurati novi iskorak ni na vanjskopolitičkom polju, niti na unutarnjem

Piše: Branko Podgornik

Burni događaji iz protekloga tjedna pokazuju kako Vladi prijeti opasnost da će joj kola krenuti nizbrdo u svijetu i kod kuće. Iako je prošlo samo godinu dana od parlamentarnih izbora, čini se da se kabinet Ive Saandera već ispuhao i da ne može Hrvatskoj osigurati novi iskorak ni na vanjskopolitičkom polju, niti na unutarnjem. Na svoj način to osjećaju i hrvatski građani jer je dvije trećine njih u anketi agencije Puls, po narudžbi HTV-a, dalo do znanja kako vlada nije ispunila obećanja o poboljšanju svakodnevnog života u Hrvatskoj.

Vlada se našla pred zidom čak i u sjedištu EU, tamo gdje je ljetos požnjela najveće uspjehe, kad je Hrvatskoj osigurala status kandidata za članstvo. Nakon nepovoljnog izvješća Carle del Ponte pred Vijećem sigurnosti UN-a, veći su izgledi da Hrvatska sredinom prosinca neće dobiti datum za početak pregovora s EU nego da hoće.

Vladi manjka manevarskog prosrtora

Da su stvari ovaj put jako ozbiljne, potvrđuje to što su EU i SAD prekjučer, na sastanku stalnog vijeća OEES-a u Beču, direktno pozvale Hrvatsku da riješi slučaj odbjeglog Ante Gotovine jer joj to postaje prepreka za započinjanje pregovora s Unijom. Vlada tu nema puno manevarskog prostora. Budući da teško mogu uhititi Gotovinu – jer on može biti u inozemstvu, a ne samo u Hrvatskoj – Banski dvori sada moraju uništiti mrežu generalovih pomagača u Hrvatskoj. Prema preporukama iz EU, moraju im zamrzavati imovinu u Hrvatskoj i otpuštati ih iz državne službe.

Jedan od onih koje je EU osumnjičila za pomaganje Gotovini – Željko Bagić, savjetnik predsjednika Mesića – već je otpušten. Vlada je povela akciju protiv Gotovininih pomagača u Zadru i umirovila njegovu suprugu Dunju Zloić. Očito, to ni nije dovoljno. Jedini način koji Vladi preostaje kako bi uvjerila svijet da želi uhititi Gotovinu i da pravna država u Hrvatskoj doista funkcionira, jest pojačati mjere protiv političkog i obavještajnog podzemlja u Hrvatskoj, i to u suradnji s članicama EU i s njihovom infrastrukturom.

Simptomatično je, naime, da novi povjerenik za proširenje EU Ollie Rehn nije iskoristio izvješće Carle del Ponte za napad na Hrvatsku, nego je izrazio »razočaranje zbog izvješća« glavne haške tužiteljice. To znači da EU ne želi Hrvatskoj zatvoriti vrata, nego je potiče na raščišćavanje stvari.

Duboki razlozi »rata«

Čini se, međutim, da Vlada neće moći raščistiti tu situaciju za dva-tri tjedna, pogotovo nakon što se otvorio sukob oko tajnih službi između Pantovčaka i Banskih dvora. Povod je slučaj novinarke Helene Puljiz, zbog čega je predsjednik Mesić jednostrano dao otkaz šefu Protuobavještajne agencije (POA) Jošku Podbevšeku, a premijer Sanader ga želi zadržati. Stvarni razlozi za otvaranje »rata« između Pantovčaka i Banskih dvora, međutim, daleko su dublji. Sukob se rasplamsava još od proljeća, nakon što je Vlada na poticaj Carle del Ponte smijenila Franju Tureka s dužnosti šefa POA-e, jer ga je Haški sud smatrao smetnjom u traganju za Gotovinom.

Mesićev i Sanaderov sukob, u svjetlu predsjedničke kampanje, otkriva cijelom svijetu da tajne službe u našoj zemlji ni izbliza ne rade po standardima zapadnih demokratskih zemalja, te da Hrvatska, i u tom pogledu, još mora puno napraviti da bi postala uređena država.

Mučan problem

Na godišnjicu parlamentarnih izbora, hrvatska javnost može donekle imati razumijevanja za Sanadera kad je riječ o slučaju Gotovina i tajnih službi jer je taj mučan problem, koji ga dovodi pred zid, naslijedio od drugih. Međutim, najveći udarac uoči prve obljetnice Vlade premijer i HDZ zadali su sami sebi, odlukom da zadrže ministra Miomira Žužula na položaju, iako se očito nalazi u sukobu interesa. Našli su izgovor da su u sličnoj situaciji bili i Radimir Čačić i Zlatko Tomčić, pa im se ništa nije dogodilo, a što je bilo sa članovima HDZ-ovih vlada prije 2000. godine, nitko nije ni spominjao.

Od svake nove vlade građani očekuju korak naprijed u odnosu na prethodnu. Kada se nađe pred zidom, ili kada učini neku nepodopštinu, najgori izlaz za neku vladu jest da učini korak natrag i da izgovore za to traži u prošlosti koju svi žele napustiti. Umjesto da slučaj Žužul iskoristi za rekonstrukciju Vlade i za svoj novi zamah, premijer je javnosti poslao vrlo loš signal. Njegova Vlada, očito, počela se umarati od proeuropske politike koju je od početka mandata zdušno vodila.