Tvorcima Ustava sada se zamjera jer nisu u njega unijeli što će se dogoditi ako se šef države ili premijer ne slože. Neslaganje nije predviđeno jer se pretpostavlja da će predsjednik i Vlada međusobno surađivati u stvarima koje su u interesu svih građana. Predsjednik i premijer prisiljeni su na suradnju, a ne na sukobe, pa svoje razmirice trebaju rješavati iza zatvorenih vrata kako cijela zemlja ne bi zbog toga trpjela štete.

U ovom slučaju, Mesić je bez konzultacije s premijerom potpisao Podbevšekovu smjenu. Taj njegov jednostrani čin posljedica je drugog jednostranog čina – kada je Vlada odobrila memorandum o vojnoj suradnji Hrvatske i SAD-a, a da šefa države i vrhovnog zapovjednika vojske o tome uopće nije službeno obavijestila. Nepojmljivo je da najodgovorniji ljudi u državi ne surađuju na području obrane i nacionalne sigurnosti. To se može objasniti samo izbornom kampanjom i višemjesečnim zaoštravanjem odnosa između Mesića i Vlade, jer potonja želi vidjeti Jadranku Kosor kao stanarku na Pantovčaku.

Kako se oko svakog čelnika tajne službe moraju složiti i premijer i predsjednik, Sanader nema drugog izlaza nego i sam potpisati smjenu Podbevšeka ako je točno da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost utvrdio kako je u slučaju novinarke Helene Puljiz POA radila protivno Ustavu i propisima službe. Sanader bi već sada trebao tražiti novog šefa POA-e i zato što će Podbevšek ionako morati otići, poslije izbora, ako Mesić još pet godina ostane na Pantovčaku. Ustavna kriza može se riješiti samo ako premijer i predsjednik surađuju i nađu čovjeka koji odgovara jednome i drugome.