Gotovo da je ustavnim sucima teško pratiti i rješavati toliki broj tužbi, no za sada pokušavaju odolijevati toj najezdi. Do sada su u 2004. godini, radeći u dva posebna vijeća, ukupno riješili 444 slučaja, usvojivši svaku drugu tužbu, točnije - pozitivno su riješene 223 tužbe. Pritom određuju maksimalne rokove u kojima redovni sudovi moraju okončati pojedini predmet, a tužiteljima usvojenih tužbi dosuđuju (zbog višegodišnjeg čekanja) novčanu naknadu, koja se isplaćuje iz proračuna.

Priče što proistječu iz tih ustavnih tužbi zaista su vrlo raznolike. K.S. iz Omiša podnijela je 1992. tamošnjem Općinskom sudu tužbu radi utvrđivanja imovine što ulazi u ostavinsku masu poslije smrti njezina oca. Do kraja 1997. održano je 13 ročišta. Predmet je dospio i do Vrhovnog suda, kojemu je sada naloženo da svoj dio posla obavi najduže za četiri mjeseca, a Općinskom sudu u Omišu dan je rok od 12 mjeseci.

Splićanin A.M. i njegova supruga već 20 godina čekaju rješenje tužbe podnesene Općinskom sudu u Splitu radi priznavanja prava vlasništva na kupljenom zemljištu. Još dulje, od rujna 1981. godine, K.S. čeka rješenje svoje tužbe, podnesene Općinskom sudu u Makarskoj radi naknade pričinjene mu štete. I.Ć. iz BiH tužio je 1992. godine na Općinskom sudu u Makarskoj Republiku Hrvatsku zbog automobila što mu ga je u listopadu te godine oduzela Vojna policija 72. bojne. Republiku Hrvatsku 1993. na Općinskom sudu u Dubrovniku tužio je I.L. zbog toga što su mu pripadnici Hrvatske vojske provalili u stan, lišili ga slobode i "prisilno" mobilizirali...

J. ŠMIDT