Vjesnik: 30. 11. 2004.

Malo vremena za »haaški prolaz«

Sanaderova vlada ovu godinu završava slučajem Gotovina, pitanjem koje »visi« nad hrvatskim integracijskim ambicijama od 2001. godine, kad je toj istoj pravnoj državi pobjegao / Slučaj Gotovina samo je naizgled vanjskopolitičko pitanje

ZAGREB - Već na početku mandata nova je hrvatska vlada znala što je očekuje na vanjskopolitičkoj agendi. Da bi mogla na kraju ustvrditi kako je upravo ona bila ta koja je uvela Hrvatsku u Europsku uniju, Sanaderova je vlada morala riješiti nekoliko ključnih stvari. Među njima na prvom mjestu bila je suradnja s Haaškim sudom.

Na početku mandata, dok se u diplomatskim kuloarima još uvijek sumnjalo hoće li Sanaderova vlada surađivati sa Sudom ili ne, novi hrvatski premijer odmah je nazvao glavnu haašku tužiteljicu Carlu del Ponte kako bi je uvjerio da će suradnja biti besprijekorna. Nekako u isto vrijeme ministar vanjskih poslova Miomir Žužul je u prvim medijskim obraćanjima ustvrdio da osim suradnje s Haaškim sudom drugoga puta za Hrvatsku nema, te da se to pitanje tiče vjerodostojnosti države.

Haaški sud je vrlo brzo na najave otvorene suradnje reagirao pozitivno, a uz diplomatsku inicijativu stvari su se, izgleda, poboljšale i na vrlo konkretnim stvarima. Komunikacija je postala kvalitetnija i češća, problemi s dokumentacijom su nestali. Ipak, od početka je bilo jasno da se fraza o potpunoj suradnji s Haaškim sudom u slučaju Hrvatske odnosi isključivo na jedini preostali slučaj: slučaj odbjegloga generala Gotovine. Nema nikakve sumnje da mali broj ljudi zna što se događalo na terenu u pokušaju da se Gotovina locira i otpremi na suđenje u Haag, ali sasvim je izvjesno da su ti napori bili dovoljni, odnosno dovoljno kredibilni da Carla del Ponte u travnju ove godine ustvrdi kako Hrvatska potpuno surađuje s Haaškim sudom.

Temeljem njezinoga pozitivnog mišljenja, Europska komisija je 20. travnja u Strasbourgu objavila mišljenje za Hrvatsku prema kojem je Hrvatska stabilna demokracija koja je potpuno ispunila sve političke i ekonomske kriterije te potpuno surađuje s Haaškim sudom. Komisija je tada preporučila Europskome vijeću da je Hrvatska sposobna za status kandidata i početak pregovora za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Avis Europske komisije je za Hrvatsku bio pozitivan i bez ikakvih uvjeta.

Budući da se sa svih ključnih mjesta (bilo da je riječ o Europskoj uniji ili NATO-u), stalno tvrdilo da uhićenje generala Gotovine nije uvjet, već samo vjerodostojan i kvalitetan potez, Zagreb i Haag imali su sasvim solidan suživot. Napokon, Europska unija je na posljednjem summitu za irskoga predsjedavanja odlučila da će pregovori s Hrvatskom početi početkom sljedeće godine.

No, idila nije trajala dugo. Europski čelnici nisu bili zadovoljni upornim izbjegavanjem premijera i ministra vanjskih poslova da se precizno odrede o slučaju Gotovina. Ponovljena teza da je uhićenje Gotovine hipotetičko pitanje nije dobro odjeknula u ključnim EU članicama, pogotovo onima koje do ovog pitanja drže iz principijelnih razloga. Prije svega, Velika Britanija, Finska, Švedska, Danska i Nizozemska.

Nekako potkraj ljeta diplomatski su kuloari počeli navoditi kako je Hrvatska svoje aktivnosti u traženju Gotovine bitno smanjila, da više ne radi gotovo ništa »kao da se nada da će se na ovaj problem zaboraviti«.

Potkraj godine uslijedilo je negativno izvješće glavne haaške tužiteljice pred Vijećem sigurnosti UN-a, izvješće koje je, kako je to kazao povjerenik Europske komisije za proširenje Olli Rehn, zabrinulo Europsku uniju. Optužba je ovaj put najozbiljnija do sada: hrvatske vlasti ne kontroliraju dijelove vlastitoga državnog aparata. S takvom kvalifikacijom Hrvatska teško može za zajednički stol s uređenim europskim državama, poručuje se iz Bruxellesa. Hrvatski primjer službenom je Bruxellesu važan i zbog cijele regije. Pojednostavljeno rečeno: ako Hrvatska ne uspije u ispunjavanju potrebnih kriterija i ne pokaže da je kao najbolji đak sposobna primijeniti načela pravne države, kako očekivati pozitivan efekt u ostatku još problematičnijega hrvatskog susjedstva. Upravo zbog Srbije i Crne Gore Hrvatska popuste od strane Bruxellesa ne može očekivati.

Povjerenik Rehn je za posjeta Zagrebu izjavio da će slučaj Gotovina biti ključan u ocjeni provodi li se u Hrvatskoj pravna država ili ne. Sanaderova vlada ovu godinu završava slučajem Gotovina, pitanjem koji »visi« nad hrvatskim integracijskim ambicijama od 2001. godine, kad je toj istoj pravnoj državi pobjegao.

Slučaj Gotovina samo je naizgled vanjskopolitičko pitanje. Radi se o prvorazrednom unutarnjopolitičkom pitanju, kako je to rekao povjerenik Rehn, ključnom testu funkcioniranja vladavine prava u zemlji kandidatkinji za punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Za odluku o tome da je Hrvatska sposobna za početak pregovora sredinom prosinca će u Bruxellesu bi potrebno svih 25 ruku. Prije njihove konačne odluke još jednom će se naći s Carlom del Ponte. Malo vremena za »haaški prolaz«.

Bruno Lopandić