Novi list: 30. 11. 2004.

Cenzura, a ne procedura

Boris PAVELIĆ

Svi znamo da je HDZ stranka ljudskih prava. Svi znamo da se HDZ otpočetka ustrajno bori protiv zloupotreba tajnih službi, i da nemilosrdno kažnjava svaki njihov pokušaj da prisluškuju i zastrašuju građane i novinare. Svi znamo da HDZ u Saboru i Vladi, zajedno s HDZ-ovim predsjednikom Republike, još od dobrih starih Tuđmanovih vremena ne čini ništa nego štiti ljudska prava onih koji drukčije misle. I zato nam, je li, ne preostaje drugo nego vjerovati Sanaderu kad Mesića preklinje da 'zabremza' protušpijunsku ofenzivu i vrati je u ono što uljepšavamo nazivom 'institucija sustava'.

Jer da se razumijemo: baš su te 'institucije sustava' izvježbane, uz potporu jalovih zakona, zataškati svaku aferu i zaštititi svakog silnika. A ako tko misli da 'slučaj Puljiz' nije ozbiljna afera, taj ima ozbiljnih problema s razumijevanjem demokracije, i zato je duboko pogrešno tvrditi kako se svađa prvih ljudi zemlje iscrpljuje tek u predizbornom predsjedničkom prepucavanju.

Jer kad Sanader Mesića poziva da se »vrati proceduri«, sugerira da je ovaj iz nje iskočio. Prekršio, dakle, ustavne ovlasti. Ako tako misli, Sanader mora to i reći. Ali on ne govori. Mesić dakle djeluje sukladno Ustavu, i s punim pravom zahtijeva odgovor na pitanje koristi li POA – a možda i netko drugi – vlastiti represivni sustav, koji plaćaju građani, protiv samih tih građana. Odgovor na to doslovno je od životnog interesa svih ljudi ove zemlje.

I zašto da Mesić sluša Sanaderov poziv za »povratkom institucijama«? Pa u tim institucijama – Vijeću za nacionalnu sigurnost i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – HDZ trenutno ima uvjerljivu većinu! HDZ, da – ista ona stranka koja od 1990. nepopustljivo i požrtvovno brani ljudska prava ljudi ove zemlje.