Uz podršku gorljive HTV-ove štitnjače HDZ-a Hloverke Novak-Srzić predsjednik Sabora još je jednom bezuspješno pokušao hrvatsku javnost napraviti ovcama uvjeravajući je slikom i riječju kako je i u »slučaju Žužul« i u »slučaju Podbevšek« sve bilo regularno. No, na kraju balade je dvije trećine gledatelja za parlamentarnu i špijunsku blasfemiju okrivilo upravo Šeksa, Sanadera i društvo iz vladajuće stranke, baš kao što se već ranije čak 91 posto anketirane populacije izjasnilo da ministar vanjskih poslova mora otići. Naravno da će HDZ u Saboru sve učiniti, od političke trgovine s pojedinim zastupnicima manjina i umirovljenika do uvođenje lutaka na napuhavanje umjesto skupog elektronskog sustava glasovanja, kako bi imao kvorum i spriječio povjerenstvo koje bi moglo razotkriti brojne prljavštine u radu POA-e, od nezakonitog obrađivanja građana do uhođenja oporbenih političara i predsjednika države.

Čak ako Joško Podbevšek na sastanak s premijerom Sanaderom donese kuvertiranu ostavku, kako bi mu kao vjerni vojnik partije olakšao nezavidnu političku krizu, neće prestati postojati razlozi za saborsko povjerenstvo oko rada tajnih službi. Štoviše, ono je znatno bitnije i hitnije od onoga voljom HDZ-a osnovanog u »slučaju Viktor Lenac«, od kojega ionako do danas nije bilo nikakve koristi, pa i od još uvijek nepostojećeg Povjerenstva za spječavanje sukoba interesa. Jer, u svojoj su povijesti hrvatske agenture manje brinule o nacionalnoj sigurnosti, nego što su svjesno i savjesno, za potrebe političkih kasta i oligarhija, vodile »specijalni rat« protiv građana ove zemlje koji ih još i plaćaju za tu rabotu.

»Hrvatski Watergate«, bez obzira na to što dolazi u sklopu predizborne kampanje i otežane međunarodne pozicije Hrvatske, koja u sjeni odbjeglog generala Ante Gotovine strepi od datuma pregovora s Europskom unijom, bit će dobrodošao ako jednom za svagda rasvijetli dugogodišnju mračnu praksu rada tajnih službi. I uistinu ih stavi pod neophodan građanski nadzor. Ako na današnjem sastanku predsjednik Mesić i premijer Sanader sklope »truli kompromis« radi obostrano potrebnog mira u kući uoči skorog 2. siječnja, od Podbevšekovog nasljednika moći ćemo očekivati isto ono što smo doživjeli od njegovih prethodnika Jerka Vukasa, Smiljana Reljića, Ivana Brzovića i Franje Tureka.

Majku svih bitaka protiv špijuna koji nas ne vole, nikako ne bi trebalo propustiti.