Umjesto da se prvo odredi fiskalni kapacitet gospodarstva i sukladno tome postave rashodi proračuna, kod nas se prvo odrede rashodi, a onda prema njima "pumpaju" prihodi i gospodarski rast. Realnosti usprkos

Pitanje održivosti državnog proračuna za 2005. postavilo se i u političkim i u stručnim krugovima istodobno s njegovim usvajanjem u Hrvatskom saboru.

Dr. Gordan Družić, voditelj Odsjeka za ekonomska istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, komentirajući proračunsku politiku, ustvrdio je kako hrvatski proračun posljednjih godina ima barem tri velika problema.

"Prvi je problem visina proračuna, odnosno udjel u BDP-u po kojem Hrvatska spada u sam svjetski vrh. Drugi je problem struktura prihoda i rashoda proračuna, jer u strukturi prihoda opće države prevladavaju neizravni porezi (oko 50 posto), dok u EU-u prevladavaju izravni porezi (oko 70 posto).

Na rashodnoj strani pak prevladavaju takozvani neproizvodni izdaci i niska izdvajanja za obrazovanje i znanost.

Treći su problem proračunski deficit i njegova izvedenica javni dug, koji se s garancijama popeo na 108 milijardi kuna (52,8 posto BDP-a)", ističe Družić. Dodaje da, kada govorimo o projekcijama proračuna, treba imati u vidu da su rashodi fiksni i da se eventualnim rebalansom najčešće povećavaju, a prihodi varijabilni i nerijetko se rebalansom smanjuju, naročito kada je riječ o prihodima od privatizacije.

"Jedini način na koji Hrvatska može dugoročno riješiti pitanje svojih deficita (proračunskog, vanjskotrgovinskog i platnog) jest rast BDP-a zasnovan na rastu proizvodnje i zaposlenosti vezane za izvoz, što pretpostavlja radikalne promjene ukupne makroekonomske politike.

Hrvoje Dolenc, ekonomski analitičar Raiffeisen banke, smatra kako su očekivanja o ovogodišnjem ostvarenju proračunskog deficita od 4,5 posto BDP-a uglavnom u okviru prihvatljivih razina, dok ostvarenje smanjenog proračunskog deficita za iduću godinu nosi određena ograničenja. "Cilj od 3,7 posto deficita u 2005. s namjerom spuštanja deficita prema razini ispod tri posto do 2007. je u okviru onoga što Hrvatska treba ostvariti kao kriterij za članstvo u EU. No, zadan je u okviru povećanja rashoda od pet posto, te očekivanja da će i prihodi rasti pet posto (porezni prihodi 7,8 posto).

"Umjesto da se prvo što preciznije odredi fiskalni kapacitet gospodarstva, a potom shodno tome odrede rashodi, kod nas se radi obratno i prvo se postave rashodi, a onda se shodno tome 'pumpaju' prihodi. To dugoročno nije zdrava politike što se vidi iz parametara javnog i inozemnog duga i fiskalnog deficit. Tako postavljen proračun, opterećen visokim porezima i doprinosima, rezultira niskom konkurentnošću domaćeg gospodarstva i vanjskotrgovinskim deficitom. Takav proračun je loš politički iskaz još gore ekonomske politike i zbog toga su nužni stalni rebalansi proračuna koje očekujem i iduće godine", rekao nam je Vilfan.

Za sada je u proračunskim razmišljanjima najskeptičniji analitičar CAIB-a Goran Šaravanja, koji smatra kako će i deficit opće konsolidirane države za ovu godinu biti probijen sa 4,5 na 5,8 posto BDP-a, dok bi u idućoj godinu deficit umjesto 3,7 posto trebao iznositi 4,5 posto BDP-a. Ivan Šuker, ministar financija, na ovakve pesimistične stavove ekonomista ustvrdio je kako svaki ekonomist ima pravo na svoje mišljenje, a da on smatra kako je proračun realno projiciran.

- Nakon deset "stabilizacijskih godina", hrvatsko gospodarstvo se dramatično suočava s četiri goruća problema: nezaposlenošću, nekonkurentnošću, stagnantnim izvozom i eksplozivnim uvozom i zaduženošću koja je stvorila lažni privid blagostanja, ali prešla granicu gospodarske izdržljivosti. Uloga državnog proračuna u tim "dostignućima" bila je izuzetno značajna. Dovoljno je istaknuti da je državni proračun u tih desetak godina gotovo učetverostručen (od 23,6 milijardi na 91 milijardi kuna). Dakle, cijena države je učetverostručena, a "kvaliteta" tog proizvoda nije poboljšana. Dapače!

Proračun za 2005. godinu i dalje ostaje zarobljen u neuspješnom modelu hrvatskoga gospodarstva, koji ne može dati druge učinke osim onih koje je do sada ostvarivao. Nadu budi čvrsta orijentacija Vlade na standarde Europske unije, te na razvijanje poduzetništva i poduzetnika kao temeljne pokretačke snage društva. I dokle god se razvojne inicijative i teret dinamiziranja i izvozne orijentacije gospodarstva ne prenese s države na poduzetnike i tržišne institucije, proračun mora imati sve značajke svojeg desetogodišnjeg modela.