Užežin predsjedničkih izbora, Jadranka Kosor mogla bi postati kolateralnom žrtvom HDZ-ove nekonzistentne politike koja definitivno više ne uspijeva pokriti sve ideologijske i interesne grupacije okupljene pod kišobranom Ive Sanadera. Kao da se sve urotilo protiv HDZ-a, ili HDZ protiv svih ... A to svakako ne može biti dobitna karta. Stranka koja se nakon svoga revivala javno promovirala kao reformistička, danas se posve demaskira kao anakroni baštinik jednog vremena obilježenog autoritarnim vladanjem, nacionalromantizmom i revidiranjem povijesti. Nepodnošljiva brzina povratka na staro skupo će stajati deklariranog euroreformista Sanadera, čije dionice na hrvatskom političkom tržištu klize nizbrdo. Dualizam HDZ-ove politike, rascijepljene na onu vanjsku i onu za kućnu uporabu, svojom nepomirljivošću iritira stranačko članstvo i pokazuje sve simptome nevjerodostojnosti. HDZ retorički bije svoju europsku bitku, a pragmatički gdje god može ostaje na tekovinama "Tuđmanove revolucije". Nakon samo godinu dana, rekonvalescent pokazuje sve znake povratka bolesti. Inflacija afera, ministri se delegitimiraju kao prononsirani sljednici jedne promašene politike obilježene bahatošću, grabežom i arogancijom elita neosjetljivih na osiromašenje puka, a Sanader dosljedno odgovara tek brigom za vlastitu taštinu. Tri su ključne točke premijerova posrtanja: Hebrang, Žužul i Podbevšek. Samo njihove ostavke (smjene) legitimirale bi Sanadera kao uistinu modernog i dosljednog političara. No, taj institut u HDZ-u ne postoji ("nitko neće da nas smjenjuje"), a u postojećem odnosu snaga za premijera je to rizičan posao koji bi i njega doveo u pitanje. Potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang mjesecima zasluženo drži vrh ljestvice najnepopularnijih političara, za što se izborio nizom skandaloznih poteza, od afere Shimatzu do prizemnog obračuna s jednom ljekarnicom koja se drznula javno ga prokazati kao Pinocchia, a on joj uzvratio prijetnjom zabrane rada (zbog naručenih minornih inspekcijskih "otkrića"). Sanaderova desna ruka svojom samovoljom i osvetoljubivošću prijetnja je svima koji se makar i očešu o njega. Ali, uživa apsolutno povjerenje i potporu svoga šefa, vodeći resor (gospodarstva) za koji je posve nekompetentan. Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul poseban je slučaj posrnulog dužnosnika uhvaćenog u trapulu sukoba interesa, ali i utaje poreza, iako se "institucije sustava" kunu u njegovu nedužnost. No, porazna je činjenica da unatoč evidentnom gubitku kredibiliteta koji potvrđuju sva ispitivanja javnog raspoloženja građana, Žužul za premijera ostaje nezamjenjiv i nesmjenjiv. Njegova osoba je do te mjere neupitna da manirom najvećeg pravednika i moralnog autoriteta izlazi pred studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta kako bi ih podučio o etici u međunarodnim političkim odnosima(!?) Koja, dakako, ne vrijedi u domaćem dvorištu. Srećom da u Saboru ima "meštra procedure" Vladimira Šeksa koji će, ustreba li, u kvorum ubrojiti i same brojače, kako bi sačuvao glavu svoga kolege. I sad bi oporba da se ponovi glasovanje, pače da se poimenično zastupnici deklariraju glede povjerenja proskribiranom šefu diplomacije. E, nećete! Vi ste parlamentarna manjina i imate biti kuš.

Kruna HDZ-ova "reformatorstva" i Sanaderova proklizavanja, "slučaj Podbevšek", još čeka epilog. Predsjednik Mesić može se slikati sa svojim (su)potpisom razrješenja šefa POA-e i naknadno dobivenim dokumentima, jer premijeru "ne pada na pamet" odreći se usluga lojalnog obavještajca, pa i kad mu očevidno njegova špijunska obrada jedne novinarke opasno trese stolac u Banskim dvorima. Podbevšek se besumnje nije zaigrao u ulozi Jamesa Bonda, već je postupao po naputcima nadređenih. A kako su mu nadređeni Mesić (tajni "predmet POA-ina interesa) i Sanader, ispostavlja se logičnim da je provodio nalog potonjega. Kako "institucije sustava" tvrde da nije bilo nezakonitog postupanja, "tek" povreda Pravilnika o službi kao podzakonskog akta, dok je Ive, čini se, bit će i Podbevšeka. Dakako, i operativnih obrada, po istom modelu, nepoćudnih HDZ-ovih oponenata, bilo iz kruga novinara ili oporbenih političara. Jer neprijatelj nikad ne spava, što implicira permanentnu budnost "službi", sviklih na to još iz Tuđmanova (i jugoudbaškog) doba. Slučaj Podbevšek, veli Jadranka Kosor, mora se zaključiti do izbora jer bi u protivnom nanio štetu svim kandidatima za mjesto predsjednika. Njoj svakako već šteti, a Mesiću, čini se, pridonosi. I dok Sanader brani špijunski obraz POA-e, pod HDZ-ovim zadarskim prozorima marširaju domobrani s ustaškim simbolima i poglavnikovim portretima, slaveći Antu Gotovinu. Kao Pavelićevu inačicu, što li?! Netko opet HDZ-u smješta, i doista nije trenutak da se dira u Podbevšeka, jer valjda samo on može riješiti tu podvalu i prokazati mutikaše i jalnuške diletante, autore ovog antieuropskog igrokaza koji uzdrmava europejca Sanadera...