Predsjednik Republike kaže da ima dokaze da su ga tajne službe pratile i operativno obrađivale. I što sada? Očito ništa. Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi nakon ostavke predsjednika Vlatka Cvrtile potpuno je izgubilo utjecaj. Saborski odbor za nacionalnu sigurnost pod kontrolom HDZ-a zataškava sve pritužbe na račun tajnih službi. Ravnatelj Protuobavještajne agencije ne uživa povjerenje šefa države, a premijer Ivo Sanader ignorira Predsjednikov zahtjev za razrješenje Joška Podbevšeka i tvrdi da POA nije prekršila zakon. Neke novine objavljuju dokumente koji dokazuju da je POA pratila predsjednika Mesića, a druge se pozivaju na visoki izvor iz Vlade koji kaže da to nije istina. Izgleda kao bezvlašće, a zapravo je sve pod kontrolom. Želi se stvoriti dojam da nitko ne nadzire tajne službe, a zapravo one su pod čvrstom kontrolom jednog dijela vladajuće politike. Zar dokazi da je šef države bio pod operativnom obradom tajne službe, s namjerom da ga se kompromitira uoči predizborne kampanje, nije dovoljan signal za uzbunu? Ne samo signal nego bi se morale uključiti sve sirene, javnost bi se morala dignuti na noge, oporba bi trebala blokirati rad parlamenta i zahtijevati nedvosmisleno obrazloženje.

Ovo više nije slučaj saslušavane novinarke. I ne može se riješiti ni razrješenjem ravnatelja POA-e, a kamoli smjenom dvojice nižih operativaca. Šef države boji se razgovarati na mobitel, skriva se od agenata, nema povjerenje u ljude koji ga okružuju, izoliran je od jednog dijela vlasti, ne dobiva sve informacije. U javnost su izašli podaci o tome da je POA pretvorena u stranačku policiju HDZ-a i nitko to nije uvjerljivo demantirao. Cvrtila daje ostavku jer je suočen s političkom blokadom sustava, a šef parlamenta Šeks cinično odvraća Račanu da oporbeni zahtjev za osnivanje istražnog povjerenstva o POA-i nikada neće proći u Saboru. Pa o čemu se tu radi?

Zar je Hrvatska doista toliko oguglala na zlouporabe tajnih službi da mirno podnosi tvrdnje i dokaze kako su se tajne službe okrenule protiv šefa države koji usmjerava njihov rad? Čak i ako papiri lažu, ako laže i sam Predsjednik Republike, valjda ima netko tko može uvjerljivo dokazati da zlouporaba nije bilo. Da je, recimo, Vrhovni sud odobrio praćenje Predsjednika. I da je POA jednako obavještavala Mesića, kao i Sanadera. I da Cvrtiline optužbe ne drže vodu i plod su njegove duboke zablude. Pitanja je puno, optužaba još više, ali odgovora nema. Samo sustavno zataškavanje i prešućivanje. Hrvatska se uvijek bojala da će se tajne službe oteti kontroli. Sad nam se po svemu sudeći dogodila puno gora stvar: službe su čvrsto pod kontrolom. Na žalost, ne cijelog sustava, nego samo jednog njegova dijela.