Nad Hrvatskom se još jednom nadvio Damoklov mač prijetnje. I, kao pravi Damoklov mač, visi o vrlo tankoj niti. U posljednjih tjedan dana akumulirali su se događaji koji nimalo ne pogoduju hrvatskom imidžu u svijetu. Navest ćemo koji su to elementi pogoršane slike o Hrvatskoj, a koje se redovito diplomatskim depešama šalju u europske prijestolnice.

Prvo: najgora slika o Hrvatskoj izazvana je posljedicama »afere Puljiz«. Na vidjelo je došlo da tajna policija nadgleda i predsjednika Republike po nalogu ili s prešutnim pristankom izvršne vlasti. Maltretiranje novinarke Puljiz svjedoči o tome da se u Hrvatskoj ne poštuju ljudska prava i da ne funkcionira pravna država. Nevoljkost premijera Sanadera da otpusti šefove tajnih službi zbog prekoračenja i zloporabe položaja navodi na sumnje postojanja direktne sprege vlasti i tajnih službi, što nas vraća u razdoblje Tuđmanove autoritarne vladavine i međunarodne izolacije Hrvatske. Sukob između predsjednika Republike i premijera, u slučaju supotpisa rješenje o smjeni šefa POA-e, svjedoči o sukobu ovlasti i o lošem ustavu, koji nije predvidio mogućnost konflikata takve vrste. U demokraciji, koja je, kako je Churchill rekao, najmanje loš od svih političkih sustava, moraju postojati jasne odredbe koje onemogućuju blokadu sustava. O tome je i riječ. Ostavka predsjednika Vijeća za civilni nadzor tajnih službi govori da su tajne službe inkontrolabilne, tj. da su se otele kontroli. Sve to govori u prilog tome da je »policijska država« još uvijek jača od »pravne države«.

Drugo: ocjena o postojanju mreže Gotovininih suučesnika time je, u očima europske javnosti, samo dobila na potvrdi. To je ta ista mreža! uzviknut će slavodobitno »croatoskeptični« dio Europe. Vlada je propustila na pravi način obavijestiti europske čimbenike o svojim stajalištima, poduzetim i planiranim akcijama, kasneći u presijecanju financijskih tokova odbjeglom haškom optuženiku. Pritom je izbjegnula jasno odgovoriti na pitanje o uhićenju, pravdajući se, nespretno, »hipotetičnom« naravi toga pitanja. Konačno, vlada je propustila na pravi način zatražiti od europskih saveznika pomoć u razotkrivanju skrovišta bjegunca. Sve to govori u prilog tome da vlada ima, još uvijek, duple standarde.

Treće: ustaški incident u Zadru prokazuje dvoličnost hrvatske politike. Isprva policija nije uopće reagirala, a tek je naknadno poduzela prekršajne mjere protiv počinitelja morbidne provokacije, koja se, inače, godinama već odvija pod dobrohotnom paskom policije i vladajućeg HDZ-a. Tek je naknadno poduzeta mjera kažnjavanja HDZ-ovog čelnika: sve to govori u prilog tome da u Hrvatskoj još nisu shvatili da je EU utemeljena na osude četiri zla u europskoj povijesti: fašizma, nacionalizma, rasizma i ksenofobije.

Četvrto: parlamentarno nasilje koje provodi predsjednik Sabora sa svojim smiješnim prebrojavanjem parlamentaraca iza stupa i tvrdoglavim odbijanjem svakog prijedloga iz oporbe, ustrajući u uvjerenju da »neće manjina nametati svoje stavove većini«, kao i sporno pitanje naknade neovisnim zastupnicima, prije će uvjeriti vanjske promatrače da kod nas još vlada demokratura a ne demokracija, jer je dužnost predsjednika parlamenta baš ta da štiti i manjinu i da djeluje »supra partes« – nad strankama, čuvajući čast i dignitet parlamenta i omogućujući unapređenje parlamentarnog diskursa, a ne da ga u temelju siječe. Sve govori u prilog tome, da parlamentarna demokracija u Hrvatskoj još uvijek ne funkcionira, a kad se tome pridoda groteskna afera o kupovini mjesta u parlamentu u što je upetljana i ministrica pravosuđa, tada je slika kompletna.

Peto: bez obzira na to što su neki Hrvatskoj skloni političari izjavili da »slučaj Žužul« neće utjecati bitno na odnose Hrvatske i EU, ipak je nepobitna činjenica da je ministar vajskih poslova nepovratno izgubio ugled u EU još kad se otkrilo da nije plaćao porez na najam svoje kuće visokom dužnosniku EU, koji je sam morao ispraviti ministrovo naknadno priznanje da je ubirao na ime najma 10.000 kuna mjesečno, dok je prava cifra bila 3.750 eura, uredno evidentiranih u računovodstvenom prikazu izdataka diplomatskih misija EU u inozemstvu. Uz to ide i afera Imostroja, Leadership foruma i lapsusi ministra kada je o svemu tomu riječ.

Šesto: afere bračke sutkinje koja je proknjižila brojna bračka zemljišta na druge vlasnike maskirajući to farsom simultanih, neodržanih rasprava, nadovezuje se sada na aferu karlovačke državne odvjetnice koja je demonstrativno dala ostavku jer joj je sugerirano da ne ide protiv javnog mnjenja koje je sklono čovjeku koji je pucao po srpskim civilima. Ako tome dodamo i činjenicu da je sud oslobodio kćer pokojnog predsjednika Republike jer ona, kada je počinila to što je počinila, nije bila državni dužnosnik pa zato ne može biti ni kažnjena, tada sve to govori u prilog tome da smo još daleko od reforme pravosuđa koju traži EU. Uz to ide sedmo: nije još određen pregovarački tim, pa osmo, itd. itd. Sve su to, nažalost, elementi u prilog suspenzivne klauzule Europske komisije, koja visi kao Damoklov mač nad Hrvatskom.