Vjesnik: 11. 12. 2004.

Večernji konsenzus

MARKO BARIŠIĆ

Nakon niza afera, optuživanja, poigravanja ključićem za glasovanje i drugih uglavnom adolescentskih predstava, naši su nam političari u predblagdansko vrijeme priredili relativno ugodno iznenađenje iskazivanjem suglasja, konsenzusa, svih parlamentarnih stranaka o približavanju Hrvatske Europskoj uniji. Na sastanku u Banskim dvorima u četvrtak predvečer, suprotno nekim najavama, oporbene stranke dale su potporu vladajućoj koaliciji u nastojanjima da Hrvatska idućeg petka dobije neuvjetovani datum za početak pregovora s Unijom.

Svjedočanstvo o tom sastanku zabilježeno je i na naslovnici Vjesnika fotografijom preko cijele stranice na kojoj predstavnici vlasti i oporbe, samo uz poneko tmurno lice, jedni drugima upućuju osmijehe dobrodošlice i relativnog razumijevanja. Iako u dijelu novinstva željnog senzacija vrijedi pravilo da dobre vijesti nisu za naslovnicu - koja je obično rezervirana za skandale, nesreće i afere svih vrsta, uz što masnije naslove sa što manje riječi - Vjesnik je učinio suprotno. Dijelom i stoga jer se suglasje svih relevantnih političkih čimbenika u našoj zemlji, osim u četvrtak predvečer, postiglo, koliko nas sjećanje služi, samo još nekoliko puta. Najviše pamtimo ono 1991. kada se zemlja branila od velikosrpske agresije i u kolovozu 1995. kada je Hrvatska vojska oslobodila dotad okupirana područja.

Iako ta fotografija s trinaestero hrvatskih političara, njihovim karakterističnim portretima, odnosom svjetla i sjene te adventskim vjenčićem na stolu budi i neke druge asocijacije, njezina je najveća važnost u činjenici što je postala svjedočanstvom kako oni iz našeg političkog života koji su na posljednjim izborima dobili povjerenje birača mogu raditi i drukčije nego što smo to od njih navikli. Mogu se, dakle, suglasiti kada je u pitanju nacionalni interes prema van, zadržavajući pritom svoje razlike kada je riječ o nekim ovdašnjim problemima. Šteta je jedino što to suglasje nije prethodnih godina bilo postignuto i o nekim drugim, vjerojatno još važnijim pitanjima jer bi danas, stabilniji i snažniji, s manje neizvjesnosti iščekivali izvješća haaškog tužiteljstva ili rezultate bruxelleskih sastanaka na kojima se odlučuje o našoj budućnosti.