Jer, kaže Sanaderov ministar, mediji šire lažne i uznemirujuće vijesti, te »sugerira« Državnom odvjetništvu da protiv njih »pokrene predistražne i istražne radnje«. Čak da je jedan tekst, poput onog o silovanju u Kabulu, netočan, to ne znači da u HV-u seksualnog zlostavljanja nema, naprosto zato jer ga je oduvijek bilo. Sedmogodišnje istraživanja o proteklom ratu mr. Mladena Lončara i Medicinskog centra za prava čovjeka u Zagrebu, pokazuju da se ne radi o pojedinačnim ekscesima već o masovnom fenomenu, jer je pobrojao čak četiri tisuće slučajeva seksualnog nasilja počinjenog samo nad muškarcima, većinom u srpskim ali i hrvatskim kazamatima.

»Najčešći su«, stupnjuje Lončar u »Feralu«, »bili udarci tupim predmetima po predjelu genitalija, najmanji je bio broj homoseksualnih silovanja, a sve su se druge forme torture smjestile između ova dva krajnja slučaja. Tu spadaju polukastracije, kastracije, stavljanje predmeta u rektum, prisilni felacio, vezivanje genitalija, puštanje struje te različite ozljede oštrim predmetima.« Svi slučajevi kastracije izvođeni uglavnom nad živim ljudima završavali su smrću, a ostali oblici seksualnog nasilja proizveli su ozbiljne medicinske, fiziološke ili psihološke probleme: PTSP, seksualne disfunkcije, povlačenje iz društvenog života.

Dakle, nije teško pogoditi da zlostavljač kada, kao što je to slučaj u vojsci, ima »žrtvu uhvaćenu u kavez«, i u mirnodopskim situacijama »iskazuje najgore, potisnute strane svoje ličnosti«. Pogotovo onaj koji je još za rata »naučio« kako to može nekažnjeno činiti. A kada se o zlohudoj sudbini javno progovori, kao dočasnica HV-a koja je nedavno kolege optužila za silovanja i maltretiranje, na ulici zaštitnici zla otvoreno prijete: »Zaboravi ili ćemo te prisiliti da zaboraviš«. Za Rončevića, Lucića i njegove generale u svemu tome jedino je problematična »histerija i uznemiravanju javnosti«, jer im je glavni cilj zaštititi nedodirljivost militarističkog sustava kojem pripadaju, a ne žrtvu i istinu.

Stoga bi trebao reagirati i vrhovni zapovjednik Stjepan Mesić te postupiti kao u »slučaju POA« kako bi i u vojsci moglo doći do »provjetravanja«. Nastavi li se zavjet šutnje i ostanu li seksualni delikti u HV-u i dalje tabu tema za koju su jedini krivci novinari, u očima javnosti svi će momci i djevojke u odorama biti potencijalni manijaci i nakaze. Oni to ne zaslužuju, kao niti Hrvatska da, kolektivno i prešutno tolerirajući nasilje, postane sinonimom za Guantanamo, Abu Ghraib ili Manjaču.