Ćiro Blažević bi se kandidirao i za predsjednika kućnog savjeta ako bi na taj način mogao postati glavni na stubištu, ali nema nikakve sumnje da će on, galantan kakav je, dođe li uopće do drugoga kruga, svoje glasove prepustiti Jadranki Kosor. Može li se to očekivati i od trojke s domoljubne desnice? Teško. Njihova je vizija HDZ-a previše duboko ukopana u prošlost. Jedino ako Ljubo i Anto ne podlegnu Jadrankinu šarmu i zanemare neslaganje sa Sanaderom

Povratak dokazanih ili samo razvikanih hrvatskih znanstvenika iz svijeta ide usporeno, ali zato odlazak mladih znanstvenih novaka van ide glatko. Magistri i doktori nauka ovdje još nisu fora. Inovatori osvajaju nagrade u inozemstvu dok ovdje uglavnom izazivaju podsmijeh. Rad glavom još nije na cijeni. Koja se zanimanja zapravo priželjkuju u Hrvatskoj? Estradna zvijezda, manekenka-pratilja, stanar Big Brother kuće, vlasnik kafića i – političar. A što drugo zaključiti nakon najezde kandidata za predsjednika države na Državno izborno povjerenstvo na dan zaključenja prijava 13. prosinca. Prijavilo ih se 23, više nego ikad. Prošlo je 13.

Naši predsjednički kandidati šaren su izbor koji otprilike odgovara sastavu stanovništva, interesu pojedinih kategorija stanovništva za politiku i ideji koju većina ima o onome što se događa u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Prihvaćeni kandidati s više od 10.000 potpisa dijele se u tri kategorije: provjereni igrači, marginalci i ridikuli. Provjereni su, naravno, Stipe Mesić, Jadranka Kosor, Đurđa Adlešić, Slaven Letica i Ivić Pašalić, premda bi izborni rezultati Pašalića, Letice i Đurđe Adlešić mogli biti marginalni. Marginalci su Boris Mikšić, Ljubo Ćesić Rojs, Anto Kovačević, Doris Košta, Ćiro Blažević, Mladen Kešer, Tomislav Petrak i Miroslav Rajh, premda nekih od njih, u prvom redu Rojs, Kovačević i Blažević s mnogo prava zadiru i u treću kategoriju ridikula.

Među kandidatima čije kandidature nisu prošle mahom su zanimljivi tipovi iz treće kategorije ridikula. Tako se, recimo, ne vodeći računa o tome da Vatikan već ima svog nuncija na Ksaveru, kandidirao kao izaslanik veleposlanstva Kraljevstva Božjeg izvjesni Marčelo Brajnović Ilija. Potpise uopće nije prikupljao jer je to, kaže kriminalno djelo. Potpise nije prikupljala ni Ana Lučić, bliska suradnica Mladena Schwartza, nego je kao potpisnike navela 50 milijuna abortirane hrvatske djece, sve hrvatske kraljeve, ustaške čelnike, poznate pokojne znanstvenike i slikare, ali i Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Možemo žaliti što nije uspio rodonačelnik marginalaca Vladimir Bebić koji je skupio samo 8207 potpisa.

Među kandidatima su tri žene što otprilike odgovara njihovoj zastupljenosti u političkom životu. Jadranka Kosor jedina će se donekle ravnopravno nositi s Mesićem, Đurđa Adlešić boriti za treće mjesto s Leticom koji bi, također, s mnogo prava mogao upasti u skupinu ridikula kad ne bi predstavljao jednu tako ozbiljnu stranku kao što je HSP. Blagoglagoljiva Doris Košta je poznata kao bivša Hajdukova odvjetnica i sigurno će se dosljedno držati – s obzirom na mediteransko porijeklo i odvjetničku profesiju – svoje izborne parole: »Prekinimo hrvatsku šutnju za njeno bolje sutra«.

Zanimljivo je tko jedini predstavlja hrvatsku budućnost. Uz bok veleznanim kandidatima s bogatim političkim iskustvom stoji Miroslav Rajh, kao predstavnik Hrvatske stranke mladih. Student je vedske književnosti premda upućeni tvrde da nije član Vaišnavske zajednice nego da je povezan s Damirom Rožmanom, samozvanim prorokom iz Samobora, koji je opet tako dobro povezan s Nebom da igra, kako kaže, košarku s Isusom i Krišnom. Teško da Rajh može kao kandidat predstavljati mladu generaciju u Hrvatskoj, ali je dobro da je makar i marginalan dio mladih uopće zainteresiran za politiku. O kojoj, na neki način, ipak, ovisi i njihova budućnost.

Snažnu hrvatsku notu izbornoj će kampanji dati trojica kandidata bez ikakvih izgleda za drugi krug. Ivić Pašalić najavljuje kako neće izdati nacionalne interese, a tajne službe bi reformirao tako da bi od onih agenata koje je Mesić iz njih izbacio formirao nove. Nema uopće sumnje da bi on upravo tako i postupio, i to proveo brzo i efikasno jer u tom poslu ima golemo iskustvo. Ljubo Ćesić Rojs kaže kako je očuvati Hrvatsku za njega poput zapovijedi i zato se za predizborni plakat slikao u generalskoj uniformi. A Anto Kovačević se koči na propagandnom letku jednoga trgovačkog lanca s bušilicom (model »udarna N13007«) uz prigodni slogan »Za svakog majstora od formata i predsjedničkog kandidata«.

Ćiro Blažević bi se kandidirao i za predsjednika kućnog savjeta ako bi tako mogao postati glavni na stubištu, ali nema nikakve sumnje da će on, galantan kakav je, dođe li uopće do drugoga kruga, svoje glasove prepustiti Jadranki Kosor. Može li se to očekivati i od gorespomenute trojke s domoljubne desnice? Teško. Njihova je vizija HDZ-a previše duboko ukopana u prošlost. Jedino ako Ljubo i Anto ne podlegnu Jadrankinu šarmu i zanemare neslaganje sa Sanaderom.